U katedrali Srca Isusova Sarajevu u večernjim satima u
petak, 1. veljače uoči blagdana Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova u hramu,
slavljena je Sveta Misa te prije Mise upriličeno Euharistijsko klanjanje i
zajednička molitva Večernje. Okupio se veći broj redovnica raznih družbi dok su
bogoslovi s Franjevačke teologije u Sarajevu animirali liturgijsko pjevanje.
Euharistijsko klanjanje pred
Presvetim i pjevanu molitvu Večernje predvodili su đakoni s Franjevačke
teologije u Sarajevu. Nakon molitve u tišini pred Presvetim, đakon fra Jozo je,
u okviru molitve Večernje, izrekao prigodno razmatranje tijekom kojeg je
istaknuo da se tajnu Božjega utjelovljenja i Kristove sakramentalne nazočnosti
može prihvatiti jedino u vjeri koja je temelj duhovnog života. Pozvao je sve
nazočne da se upitaju za Božju prisutnost u vlastitom životu potičući na život
s dubokim duhovnim utemeljenjem kako bi po Božjoj milosti otkrivali istinu o
sebi i svijetu.
Misno slavlje predvodio je pomoćni
biskup vrhbosanski mons. dr. Pero Sudar uz koncelebraciju provincijala
Franjevačke provincije Bosne Srebrene i još šestorice svećenika te uz
asistenciju dvojice franjevačkih đakona.
U prigodnoj propovijedi biskup
Sudar je protumačio misni odlomak iz desetog poglavlja poslanice Hebrejima u
kojem sveti pisac potiče vjerničku zajednicu da se sjete prvih vremena kada su
povjerovali i da iz toga crpe snagu i nadahnuće kako ne bi klonuli u svojoj
vjeri. Dodao je da ih također podsjeća kako su nasljednici slavnih naraštaja
koji su dali svjedočanstvo vjere i podnijeli mučeništvo te da svoju vjeru
trebaju utvrditi na Isusu Kristu kako bi izdržali kušnje života. „U svakom
ljudskom životu, u svako doživljaju vjere ima tih temeljnih iskušenja da
čovjek, živeći svakodnevne životne teškoće, pomalo počinje slabiti i zanos mu
pada. Gdje tražiti nadahnuće? Gdje se krijepiti? Upravo u prvom zanosu. Svatko
od nas ima ta vremena kad mu je srce gorjelo, kad je posve i bezpridržajno
povjerovao. To je bila ona snaga koja nas je privukla ili koja se vremenom
povećavala do svog vrhunca da bez pridržaja pristanemo uz Krista“, kazao je
biskup Sudar dodajući da i dvije Isusove usporedbe o kraljevstvu Božjem kao
sjemenu posijanom u zemlju i kao gorušičinom zrnu iz odlomka misnog evanđelja
bacaju isto svjetlo na mogućnost da čovjek, a osobito oni koji su pozvani
izbliza slijediti Krista, mogu posustati radi svojih slabosti ali i okolnosti u
kojima žive i pitati se, gdje vide rezultate svoga rada ili gdje vide da se
nešto u njemu ili oko njega mijenja?
Biskup Sudar je potom pojasnio da
Isus u pročitanom evanđeoskom odlomku jasno kaže da se rađanje i ostvarivanje
Božjeg kraljevstva događa na izvanljudski način. „Kako god nam se činilo da
sjeme ne klija, da će strunuti u zemlji, Bog mu daje da neprimjetno klija i
raste iako onaj koji ga je posijao, iako možda onaj u kojeg je sjeme posijano,
toga nije svjestan. Božji plan i njegovo kraljevstvo ostvaruje se njegovom
božanskom voljom. U tom kraljevstvu Božjem i nastojanju da Isusova
otkupiteljska žrtva ne ostane bez ploda, ima svačiji i najmanji udio svoju
neizmjernu snagu“, kazao je biskup Sudar tumačeći usporedbu Božjeg kraljevstva
s malenim i neznatnim gorušičinim zrnom koje, boreći se protiv svih okolnosti u
kojima se nalazi, klija i raste do mjere da se u njemu gnijezde ptice nebeske.
„Isus tom slikom želi reći da, bez
obzira kako je naš doprinos i naš duhovni rast nama činio neznatnim, u njegovim
božanskim očima to jedan od činilaca rasta i dozrijevanja njegova kraljevstva
znajući da ćemo živjeti u svijetu u kojem se sve mjeri samo mjerom uspjeha“,
rekao je biskup Sudar napominjući da ta logika zahvaća sve sfere i uvlači se
dobrano i u Crkvu i u duhovne redove. Istaknuo je da Isus poučava i poziva da
im to ne bude kriterij i mjerilo jer je mjerilo ono što Bog izvodi u ljudskim
srcima i kako klija sjeme koje je Bog posijao i koliko u tome surađuju u
samozatajnosti i neznatnosti vlastitog života i koliko se u to pouzdaju. „Tu se
mjeri čvrstina vaše vjere; tu se mjeri čvrstina vašeg predanja, vašeg uvjerenja
da je Bog taj koji daje da raste, da je Bog jedini koji mjeri razinu Vašeg
sudjelovanja na tom kraljevstvu Božjem“, kazao je biskup Sudar ističući da
Crkva želi danom posvećenog života zahvaliti Bogu za sve ono što u samozataji i
vlastitom izgaranju i rastu kraljevstvu Božjem doprinose oni koji ga iz
najbliže blizine slijede.
„Utvrdimo svoju vjeru da je sve ono
oko čega nastojimo, oko čega se trudimo, da i naše sumnje i naši padovi i naši
neuspjesi, ako ih Bogu povjerimo i njemu predamo i u njega vjerujemo, imaju
svoju nemjerljivu vrijednost jer kroz to i po tome on daje da njegovo
kraljevstvo raste i ostvaruje u ovom i ovakvom svijetu“, rekao je biskup Sudar
pozivajući da toga prvog petka u mjesecu, kada slave Misu Srcu Isusovu, povjere
i polože u božansko srce sva stanja svojih vlastitih srdaca i srdaca svih koji
žele i nastoje ali, ljudskim mjerilima mjereći, ne vide plodove. „Bog mjeri
mjerom ljubavi i svoje kraljevstvo ostvaruje svojom božanskom voljom koja je
započeta žrtvom Isusa Krista i doći će do svog ispunjenja“, zaključio je biskup
Sudar. (kta)
