U organizaciji Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina održana je u nedjelju, 12. ožujka 2023. godine, mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva. Susret, koji je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu započeo u poslijepodnevnim satima, vodio je fra Bruno Ćubela, franjevac Bosne Srebrene i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
„Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni. Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe,“ riječi su zborne molitve treće korizmene nedjelje kojima je fra Bruno započeo svoje predavanje. Upravo ove riječi mogu osvijestiti što bi korizmeno vrijeme uistinu trebalo značiti. Kako bismo se nastojale oduprijeti svakodnevnim stresovima u kojima današnje društvo živi, trebale bismo nastojati stvoriti mehanizme koji će nam pomoći da postojimo u ovom svijetu ne gubeći ništa od duhovnosti. To znači da budemo u svijetu ne usvajajući svjetovni način razmišljanja i ponašanja koji je često u neskladu s evanđeoskim navještajem.
Molitva, orijentiranost na Boga, osama, post, pokora i raspoloživost prema bližnjima kroz djela ljubavi – kako stoji i u zbornoj molitvi – lijek je našim grijesima. Važno je da postanemo svjesne korizmenog vremena i svega što ono donosi, uvijek iznova dublje proničući u ovo vrijeme milosti. Vršenje pokore bi trebalo imati više dimenzija i biti plodonosno. To nije jednosmjeran put i djela pokore bismo trebale činiti iz zahvalnosti prema darovanoj milosti spoznaje koju nam je darovao Bog. Korizmeno vrijeme ne izvire iz ljudskog, već iz Božjeg nastojanja, iz njegova traganja za čovjekom. Pokora je samo put, nipošto krajnji cilj. Ne bi trebala biti odricanje od nečega, već za nešto te otvaranje svoga bića drugome, drugačijem. Takvo odricanje osposobljuje za više dobro, usmjeruje na aktivniji rad na sebi i potiče na veću raspoloživost i osjetljivost prema onima kojima smo potrebne.
Svrha odricanja nije u odricanju. Ono je sredstvo koje pomaže da se oslobodimo svega ono što nas zarobljava i oduzima naše snage za jedino potrebno – usmjerenost prema Bogu. Post, pokora, djela milosrđa i osama nalaze svoj smisao u oslobođenju za Boga koji nam otkriva novu vrijednost i smisao življenja. Svrha odlaska u osamu nije stvoriti zidove, nego shvatiti važnost drugih ljudi u našim životima. Osama kao povlašteno mjesto pomaže čovjeku uvidjeti i shvatiti ono jedino važno – Božja prisutnost. Post ima vrijednost ukoliko je sredstvo koje pomaže pri obraćenju srca. Post nikako nije nešto konačno, a pomaže da kroz svoj život znamo posložiti prioritete. Siguran i čvrst temelj naših života jest i molitva. Svoju svrhu osama i post imaju samo ako nas usmjeravaju na plodonosnu molitvu. Osobna molitva obaveza je našega srca. Moliti znači živjeti u raspoloživosti. Izlaganje je fra Bruno zaključeno riječima: „Bog nas traži u osobnoj povijesti i poziva da ostanemo s njim. Poziva nas da nadvladamo svoje egoizme i otvorimo se logici ljubav. Odazovimo se na taj korizmeni poziv“.
Nakon predavanja slijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i mogućnost za sakrament pomirenja. Duhovna obnova završena je euharistijskim slavljem koje je predslavio također fra Bruno Ćubela, u zajedništvu s koordinatorom mjesečnih duhovnih obnova za redovnice u Sarajevu vlč. Milenkom Krešićem. Za vrijeme svete mise pjevanje okupljenih sestara na orguljama je pratila s. Mira Bliznac, ŠSF.
s. Suzana Benković
