Grad Jajce od od 3. do 6. svibnja, organizirao je u Domu kulture šeste po redu “Plivske omahe”. Plivske Omahe – bosanskohercegovačko višeglasje je manifestacija koja se već, tradicionalno, održava od 2006. u Jajcu. Manifestacija je, kako joj sam naziv kaže – bosanskohercegovačko višeglasje, multietničkog karaktera.“Omaha” je voda koju je prskao mlinski kamen. Voda s mlina donosila se jer se smatralo da proljepšava lice i čini da kosa bude ljepša i jača.
U subotu, 5. svibnja, upriličeno je predavanje na temu “Dijalog kroz Riječ”. O ovoj temi govorili su vjeroučitelji: s. Iva Klarić i prof. Zehrudin Hadžić. Temelj za ova izlaganja bili su tekstovi iz svetih knjiga: Biblije i Kur’ana.
U svojim izlaganjima, svatko na svoj način, vjeroučitelji su pokušali naglasiti važnost dijaloga među svim ljudima a na poseban način vjernicima. Čovjek koji stupi u dijalog s Bogom nužno biva otvoren dijalogu s drugima – drugačijima.
Dijalog je bitno obilježje kršćanstva, prije svega dijalog između Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenog, Svemogućeg i ograničenog. Za nas kršćane u osobi Isusa Krista ostvaren je najsavršeniji dijalog Boga i čovjeka. Nevidljivi i nedohvatljivi Bog, postao Bog od krvi i mesa, opipljiv, vidljiv. Uzevši ljudsko tijelo Sin Božji je premostio veliki jaz u dijalogu čovjeka i Boga, naglasila je u svom izlaganju s. Iva.
Naći sredinu između krajnosti i mogućnost dijaloga možemo samo, prvenstveno dijalogom s Bogom i kroz Božju Riječ s drugima. U budućnosti, mogućnost dijaloga među ljudima, prema mome skromnom mišljenju je moguća prvenstveno kroz Božju Riječ, jer ona nudi sredinu – umjerenost između krajnosti, istaknuo je prof. Hadžić.
Cilj dijaloga nije brisanje razlika u mišljenju i uvjerenjima, već da se te razlike razumiju i prihvate kao takve. Svijet različitosti je Božija volja. Postoje dvije nepobitne istine: jednoća Stvoritelja i raznolikost stvorenja. Ključni elementi dijaloga su: civilizirana komunikacija, međusobno upoznavanje, život u miru, uzajamno poštovanje i suradnja u dobru. Svrha dijaloga je u traženju onoga u čemu se slažemo da se u tome susretnemo i tako svijet činimo boljim, mirnijim, harmoničnijim i s više ljubavi.
Samo u ljubavi i iz ljubavi možemo susretati drugoga, drugačijega i s njim ući u iskren i otvoren dijalog. Ni učemu nije potrebno odstupati od svoga, nego samo znati voditi računa o svojoj vjeri, poznavati je, biti dosljedni, znati je obraniti, ljubiti je… i tada ćemo moć poštivati tuđe, odnosno u drugačijem načinu vjerovanja vidjeti klice dobra.
Kao zajednički zaključak uzet je znameniti susret: sv. Franje i sultana, Malek-el Kamila u Damietti 1219. u Egiptu. Ovaj dijalog izveli su, ovom prigodom, učenici srednje škole: Ivan Brizić i Almir Hajder.
Na kraju izlaganja osjetila se radost prisutnih što se ovakvi susreti događaju upravo u našem malom gradu Jajcu, i izrazili su želju za češćim aktivnostima ove vrste.
Prof. Z. Hadžić
