Šezdeseta obljetnica redovništva s. M. Dobroslave Antunović proslavljena je na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne u ponedjeljak 15. rujna u našem samostanu Navještenja Gospodinova u Zagrebu.
Euharistijsko slavlje predvodio je rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji preč. Matija Pavlaković.
Pozivajući se na čitanje iz poslanice Hebrejima u svojoj homiliji je ukazao na istinu koju današnji svijet često zaboravlja. „Poslušnost se uči kroz patnju, a vjernost se dokazuje u tišini. Isus, iako Sin Božji, uči kroz trpljenje i time postaje, zapravo savršen“, kazao je. Primjenjujući to na s. Dobroslavu istaknuo je kako je njezin život svojevrsna škola slušanja, koja nije uvijek imala idealne uvjete. „I onda kada drugi nisu razumjeli tu njezinu šutnju, blagost, mirnu vjeru, ona je slušala Gospodina, Crkvu, poglavare i sestru pokraj sebe. Na taj način se je oblikovala – ne kao netko tko traži pozornost, nego kao netko tko postaje duhovna majka Crkve. Baš poput Marije“, naglasio je.
„Papa Franjo je jednom prilikom kazao: ‘Redovnice su znak da je ljubav bez interesa moguća. One ne traže ništa – a daju sve’. Tako je i s. Dobroslava dokaz da ljubav može biti trajna“, poručio je propovjednik. Zatim je ohrabrio sve nazočne, zajedno sa slavljenicom, riječima pape Benedikta XVI.: „Svetost nije spektakularna. Ona se skriva u vjernosti.“ „Redovnice su kao stabla zasađena uz rijeku milosti – nevidljive oku, ali važne su za život cijele šume. A sv. papa Ivan Pavao II: veliki štovatelj redovnica, govorio je ovako: ‘Vi ste srce Crkve. Gdje vi molite, Crkva diše’“, kazao je. Obrativši se slavljenici i ostalim sestrama preč. Pavlaković je naglasio da su upravo one sestre to disanje Crkve. „Bilo je sigurno dana u našim životima kada se možda činilo da je naše disanje teško, umorno, ali usprkos svemu, disalo se s Crkvom, za Crkvu i u Crkvi. Hvala vam za to svjedočanstvo vjere i vjernosti“, istaknuo je predslavitelj.
Na kraju homilije preč. Matija je spomenuo da se jubilej s. Dobroslave obilježava u Jubilejskoj godini 2025. „u kojoj Crkva poziva sve vjernike da budu „Hodočasnici nade“, a s. Dobroslava je takva hodočasnica koja 60 godina nije stala, nego je kroz poslušnost, blagoslov i trpljenje išla za Kristom i s Kristom, a da, pri tom, nije izgubila radost i Marijinu blagost. To je razlog da joj Crkva preko svih nas želi reći: Hvala čestitajući dijamantni jubilej redovničkog služenja!“
Zaključno promišljanje izrekao je riječima sv. Bonaventure ističući da se za tog velikog franjevačkog sveca veličina Božje ljubavi vidi u premošćivanju velikih suprotnosti: „Božja moć je njegova poniznost; Božja snaga je njegova slabost; Božja veličina je njegova mudrost“ (Put duha k Bogu, 6,5). Obraćajući se s. Dobroslavi iskazao je svoju molbu nebeskom Ocu da u poniznosti, slabosti i malenosti otkriva veličinu Božje ljubavi i njegove očinske blizine u svome životu. Zatim je sve okupljene na ovom svečanom jubilejskom slavlju pozvao da uzmu k srcu riječi sv. Bonaventure te da se odazovu Gospodinu moleći ga da podari dovoljno svetih svećeničkih i redovničkih zvanja, jer žetva je velika, a radnika je malo. Na kraju svoju zahvalnost s. Dobroslavi preč. Matija izrekao je riječima: „Hala Vam što ste nas ovdje okupili. Danas Vam zahvaljujem za svaki obrok, svaku izmoljenu krunicu, svaku suzu, svaku šutnju. Za Vaše ‘stajanje uz križ’. Za Vašu ustrajnu vjernost!“
Na završetku euharistijskog slavlja preč. Matija Pavlaković je s. Dobroslavi darovao kip bl. kardinala Alojzija Stepinca, rad akademskog kipara Vida Vučaka, kao trajnu uspomenu uz molitvu da ju Gospodin vodi po zagovoru bl. Stepinca i blagoslivlja njezine korake.
Nakon svete mise u samostanskoj kapeli slavlje je nastavljeno za zajedničkim objedom u sestarskoj blagovaonici.
