U
Duhovno-obrazovnom centru “Marijin dvor” u Lužnici, 22. i 23. studenoga 2012.
okupili su se poglavari muških i ženskih redovničkih zajednica i družbi na 44.
plenarnoj skupštini Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i
poglavarica (HKVRPP) kako bi, uz redovite plenumske zadaće i osvrte na rad u protekloj
godini, razmotrili izazove sekularizacije, globalne i svakom društvu i
zajednici inherentne pojave.

Otvarajući
skupštinu, predsjednik Konferencije, o. Vinko Mamić, OCD je istaknuo želju
Plenuma da se posvijesti, učvrsti i usavrši redovničko jedinstvo u življenju
nauka Isusa Krista u svom bogatstvu različitosti karizmi i kršćanskog djelovanja.
Najavljujući temu Plenuma “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije”
otac Vinko se prisjetio svog sudjelovanja kao slušača na nedavno završenoj
Općoj sinodi biskupa na kojoj se promišljajući o novoj evangelizacija puno
govorilo i o izazovu koji pred Crkvu stavlja sekularizacija društva kao
globalna pojava, gotovo jednako prisutna u Africi i Aziji kao i u Europi i
Sjevernoj Americi. Na sinodi se o sekularizaciji govorilo ne samo kao o nečemu
što dolazi izvana i prijeti Crkvi, nego kao stvarnosti koja se nalazi i unutar
same Crkve, prisutna u svijesti i djelovanju, djelatna u životu kršćana.


Glavno
predavanje na Plenumu prvoga dana održao je mons. Mate Uzinić, biskup
dubrovački i predsjednik Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe
apostolskog života na temu “Crkva i redovništvo pred izazovom sekularizacije.”
Pozdravljajući biskupa i zahvalivši mu se na dolasku i predavanu o. Vinko je
iskazao uvjerenost redovnika i redovnica “da će nam pomoći u nalaženju pravog
puta i ohrabriti nas u nastojanjima oko desekularizacije i nove
kristijanizacije nas, naših zajednica, društva i svijeta u cjelini. Vjerujemo
također da nas izazov sekularizacije može potaknuti da i sami postanemo izazov,
izazov onih koji nude više od alternative, izazov koji prerasta u sveopći poziv
na život po riječi Onoga koji jedini može darovati život.”


Biskup Uzinić
se zahvalio na pozivu i pozdravima uzvraćajući redovnicima i redovnicama
pozdravom u ime Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog
života.


Na početku
upozorivši na postojanje više vrsta sekularizacije “osobito u smislu što se u
našim crkvenim krugovima često izjednačavaju oblici sekularizacije” biskup je
naglasio da takvo poimanje vodi do toga da sekularizaciju promatramo samo u
njenom negativnom značenju, kao sekularizam – oblik sekularizacije koji
“potpuno isključuje vjeru iz života ljudi, ne štiti religijsku slobodu,
pluralističko društvo, to je pokret koji na neki način dovodi u pitanje
demokraciju kao takvu zatvarajući društvo u njegovu lažnu samodostatnost”.
Uglavnom se oslanjajući na promišljanja sociologa religije Željka Mardešića
biskup Uzinić je istaknuo da želi govoriti o sekularizaciji i njenom pozitivnom
značenju kao izazovu za pojedinca kojemu sekularizacija postavlja pitanje je li
vjernik u svojoj nutrini. Na prvi pogled se može učiniti da sekularizacija na
razinama društva i Crkve nije donijela niša pozitivno jer su upravo ove posljedice
sekularizacije ono što nas kao vjernike muči i čini nesigurnima, ali Mardešić
smatra da nije tako. Prema njemu sekularizacija, a s tim i spomenute
posljedice, nije učinak ateizma ili iščeznuće kršćanstva nego je nužna,
očekivana i zakonita posljedica samoga kršćanstva. Kršćanstvo je, kako tvrdi
Mardešić, “bilo prvo u povijesti koje je posvjetovnilo svijet”, oslobodilo
poganskog čovjeka od mitskog poretka i praznovjerja. Zato sekularizacija nije
protivna kršćanstvu nego je, ako je ispravno shvaćana – ispravno je shvaćana
samo ako priznaje Božje gospodstvo nad svim stvorenim i autonomiju koju je on
upisao u samo stvorenje koja nije apsolutna nego uvijek pred očima mora imati
Stvoritelja – zahtjev i posljedica biblijske vjere u Boga Stvoritelja. Ovakav pogled
na sekularizaciju sekularizaciji daje novo značenje. Ona od neprijatelja koji
nas želi uništiti i protiv kojega se trebamo boriti, postaje blagodat za
kršćane i Crkvu. Čini to tako što je “prodrmala kršćanstvo od vrha do dna,
pokazavši pritom da, osim što prividno ruši vjeru, još je više znade čistiti i
mijenjati nabolje i ljudskije”. (Željko Mardešić, “Kršćanstvo i
sekularizacija”, 257.) Sekularizacija kršćanstvo čisti od nekršćanskih sadržaja
i od nekršćana koji su samo hinili kršćanstvo, pomaže da se iz kršćanstva
ukloni ono što mu je strano i protivno, omogućuje da vjera prestane biti
motivirana krivim razlozima ili prisila, a postane duhovan i slobodan čin
uvjerenja. Sekularizacija kao proces postajanja svijeta svjetovnim ima dobre
posljedice – pomaže svijetu da bude oslobođen utjecaja Crkve, ali pomaže i
Crkvi da napusti podređenost svijetu. Sekularizacijom je svijet pomogao Crkvi,
neizravno ju je prisilo da napravi ono što je propustila sama učiniti
unutarnjom duhovnom obnovom i upozoravanjem na nedosljednost. Sekularizacija
svima pomaže “da se osamostale i postanu slobodne i punoljetne osobe sposobne
za razumski čin izbora i odabira u pluralističkom društvu”. (Željko Mardešić,
“Sekularizacija i eklezijastična ideologija”, 341.)


Prikazavši bit
Mardešićeva poimanja sekularizacije biskup Uzinić je istaknuo kako takav pogled
na sekularizaciju smatra važnim jer “nam jedino taj pogled omogućava da
prekinemo donquijotovsku borbu s vjetrenjačama suvremenih ponuda u
pluralističkom društvu i u sekularizaciji konačno prestanemo gledati
neprijatelja, a poznamo znak vremena koji će nam pomoći da se vratimo svojim
izvorima i na vjerodostojniji način postanemo ono što smo pozvani biti kao
kršćani, redovnice i redovnici, kao Crkva … Makar i nisu znali za izraz ‘znakovi
vremena’, ovo su u svojim vremenima učinili osnivači vaših redova koji su ono
konkretno poslanja kroz koje je svatko od njih iščitavao osobiti način
življenja poruke evanđelje za sebe i svoje sljedbenike prepoznali kao karizmu i
poslanje za sebe i svoje redovničke zajednice. I nije nevažno uočiti da su
gotovo svi oni odreda sveci jer je upravo to ono što dokazuje da njihovo biti
kršćani i redovnici nije plod slučaja, nego slobodne i odgovorne odluke u
svjedočenju vrijednosti … Želimo li ih slijediti, a to je jedini način da
redovništvo, a s njim i Crkva cjelini, odgovori izazovima sekularizacije i
nastavi svoje poslanje u ovom svijetu, moramo se osloboditi svih onih
povijesnih natruha koje su u našem životu učinile neprepoznatljivom ljepotu
poruke evanđelja, osobito onog redovničkog poziva na evanđeosko savršenstvo …
Jedini ispravan put je iščitavati znakove vremena u duhu karizmi vlastite
redovničke zajednice i u duhu tih istih karizmi, koje su nadahnute na evanđelju
Isusa Krista i potrebi savršenijeg života, osobito kroz življenje evanđeoskih
savjeta, pokušati zrelo, u slobodi i odgovornosti, odgovoriti izazovima ovoga
vremena pokazujući svima koje susrećemo da se to doista isplati, da to doista
vrijedi”, poručio je biskup redovnicima i redovnicama.


Na kraju se
biskup osvrnuo na poruku XIII. opće redovne Biskupske sinode te koristeći misao
sinodalnih otaca kao odgovor na pitanje kako se redovništvo danas treba
postaviti u odnosu na izazov koju pred njega, a s njim i cijelu Crkvu, stavlja
sekluarizacija, citirao je: “Posebni svjedoci … onozemaljskog obzora smisla
ljudskog života u Crkvi i svijetu su oni koje je Gospodin pozvao na posvećeni
život. Upravo zato jer su potpuno posvećene njemu u vršenju siromaštva, čistoće
i poslušnosti, posvećene su osobe znak budućeg svijeta koji relativizira svako
dobro ovoga svijeta. Neka s ove Biskupske sinode do te naše braće i sestara
dopre zahvalnost za njihovu vjernost pozivu Gospodnjem i doprinosu kojeg su
dali i daju crkvenom poslanju. Potičemo ih na nadu u teškim situacijama kroz
koje i oni prolaze u ovim promjenjivim vremenima. Pozivamo ih da se afirmiraju
kao svjedoci i promicatelji nove evangelizacije u raznim područjima života već
prema karizmi svojih ustanova”.

U podne je u
kapeli Duhovno-obrazovnog centra Lužnica slavljena misa. U zajedništvu s
redovnicima slavlje je predvodio biskup Uzinić koji je u propovijedi, osvrćući
se na Isusove tužne riječi nad Jeruzalemom: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao
što je za tvoj mir!”, pozvao redovnike i redovnice da “pogled s Jeruzalema
premjeste na nas same, pogled na ovo naše vrijeme i situaciju prividnog
neuspjeha s kojim se suočavamo, a što označavaju sve one negativne posljedice
sekularizacije i osobito sekularizma kojeg uočavamo i zbog kojeg bismo ljudima
našeg vremena htjeli doviknuti, a i dovikujemo, što je ono što je najbolje za
njihov mir. Moramo se, međutim, često puta suočiti s činjenicom da oni, poput
Jeruzalema Isusovog vremena, sve jedno čine drugačije izbore, stvaraju
kompromise koji će ih, a s njima i sve nas, prije ili kasnije dovesti do
uništenja, što nam kao i Isusu, tjera suze na oči. Tu, međutim, ne smijemo
zaustaviti svoj pogled nego ga trebamo spustiti na nas i na naše zajednice, ali
i na Crkvu našeg vremena. U Godini vjere imamo zadaću prije svega sami ponovo
susresti Isusa Krista, da bi ga nakon toga mogla navijestiti i posvjedočiti
svima drugima.”


Nakon misnog
slavlja povjerenstva HRVRPP-a su podnijela izvješća o radu za ovu godinu pri
karaju. Večernjom molitvom završen je prvi dan Plenuma (HKVRPP). 

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

srpanj 2020
P U S Č P S N
« lip.    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  
WordPress Video Lightbox