25. obljetnica povratka Školskih sestara franjevki u kraljevski grad Jajce i osnivanje redovničke kuće proslavljena je 7. veljače 2021.
Potaknute riječima Svetoga pisma „Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio…“ (Pnz 8,2), „…kako sam vas nosio na orlovskim krilima“ (Izl 19,4) ovih dana u pripremi za obilježavanje jubileja povratka sestara u Jajce i osnivanja redovničke kuće, sestre su se prisjećale još jednog novog početka u nizu početaka, počevši od onog povjesnog prvog dolaska sestara franjevki u Bosnu (1929.).
Iščitavajući kućnu kroniku prisjećale su se želje sestara da se, nakon rata devedesetih godina, vratimo na svoja ognjišta i sa svojim narodom. Iz tog razloga željele su skromnim slavljem zahvaliti Bogu za dvadestpetogodišnu povratničku povijest, kao i za sve sestre koje su ugradile svoj život u povratnički mozaik jajačkog puka te svojim nesebičnim življenjem i svjedočenjem Boga ljubavi i praštanja ispisivale nove stranice povijesti života i suživota na ovim prostorima.
Ondašnja Uprava Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina prepoznaje potrebu povratka sestara u jajčki kraj. U kućnoj kronici, na prvoj stranici, stoji zapisano: „Gospodin posla dvije sestre (usp. Lk 10,1b) – s. Ancilu Mrkonjić i mene s. Miru Bliznac – u ratom razoreni i opustošeni grad na obalama rijeka Plive i Vrbasa, u grad JAJACE“. Budući su pastoralne potrebe, rad u župi, bolnici i školi, nadilazile mogućnosti ove male zajednice tadašnja Uprava šalje još dvije sestre, s. Ljubicu Stjepanović i s. Bernardinu Brajinović, također u pastoral u školi te djelovanje u dječijem vrtiću“. „Iz prvih redaka zapisanih u kućnoj kronici do današnjih dana jasno se može iščitati da nas je Bog nosio na orlovskim krilima i nastanio nas u našoj zemlji, s našim pukom. Stoga, sa zahvalnošću Bogu i ljudima prisjećamo se svega prijeđenoga puta“, napisala je u svom osvrtu s. Iva Klarić, kućna predstojnica.
Zahvalu Bogu, u zajedništvu s provincijskom predstojnicom s. Katom Karadža, izrekle su euharistijskim slavljem koje je u sestarskoj kapeli Presvetog Trojstva predslavio fra Vinko Marković, gvardijan franjevačkog samostana sv. Luke i župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu u koncelebraciji fra Filipa Karadže, župnika župe sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.
Fra Vinko na početku euharistijskoga slavlja pozdravio je sve sestre riječima: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, opet smo radosni. Danas smo se okupili obilježiti četvrt stoljeća povratka sestara u kraljevski grad Jajce. U prvom redu zahvaljujem Bogu za ovaj jubilej, zahvaljujući na svim milostima i darovima koje je dijelio ovoj zajednici i preko ove zajednice. Zahvaljujem svima onima koji su nastojali oko povratka sestara u grad Jajce, od Provincijske uprave do svake sestre koja je djelovala nakon povratka. Poštovane sestre, velika hvala na svemu dosad učinjenom. Djelovanje sestara u ovoj župnoj zajednici i jajačkom kraju je itekako prepoznatljivo i hvale vrijedno. Dobri Bog neka vam bude nagrada i plaća“, kazao je fra Vinko.
Srebreni jubilej povratka sestara u Jajce čestitala je i provincijska predstojnica s. Kata Karadža. U svom obraćanju naglasila je dvije stvarnosti koje ovaj jubilej u sebi sadrži i od kojih je protkan život: dar života i dar vremena. „Dar života! Život kojega svatko od nas prima je veliki nezasluženi dar. Svaki život se ostvaruje i svoje ispunjenje nalazi kada ga u nešto uložimo, kada ga darujemo, kada se troši za druge. Tu se susrećemo s tom čudnom logikom života – tek život koji se daruje donosi plod i postaje blagoslov.
I onda, drugi dar jest vrijeme. Vrijeme koje nam je uistinu darovano je upravo ovo vrijeme u kojem živimo, u kojem se ostvarujemo i koje smo pozvani oplemenjivati. Da, Bog nas je odabrao da živimo upravo u ovom vremenu i budemo graditelji njegova Kraljevstva upravo sada i ovdje“ kazala je s. Kata te naglasila da vjeruje da je upravo zajednica sestara u Jajcu kroz razne susrete, kroz blizinu, darovanu riječ ili pruženu ruku, gradila Božje Kraljevstvo na ovoj zemlji. Stoga je poželjela „da ovaj trenutak bude prožet zahvalnošću Bogu za sve što smo od Njega primile, ali i molitvom da nas i nadalje prati, da nas i nadalje podupire na našem putu kako bi – pojedinačno i kao zajednica – mogle i nadalje služiti i biti svjedoci vjere.“ Nadalje, zahvalila je također „svima onima koji su na najrazličitije načine doprinosili životu ove zajednice: svojim dobročinstvima, pomoću i molitvom. Svjesne smo da život ove zajednice nije samo naših ruku djelo već nas je Bog pratio i bio uza nas.“ Na kraju pozdravne riječi pozvala je na molitvu za jajački narod i za nova duhovna zvanja.
Slavlje je nastavljeno kod zajedničkog stola, gdje se pridružio i fra Juro Aščić, samostanski vikar. Bila je to prigoda prisjetiti se mnogih događaja, na poseban način događaja prvih godina poraća i povratka sestara.
„Vjerujemo da je ova obljetnica svima nama poticaj za zauzetije djelovanje u današnjim novim (ne)prilikama na slavu Bogu i na spasenje svih onih kojima smo poslane. Molimo
Gospodara žetve da posijano sjeme žrtve, ljubavi, dobrote i milosrđa urodi plodom za buduće naraštaje u ovom kraljevskom kraju. Bio On naš Suputnik i Svjetionik na putu koji je pred nama“, stoji u osvrtu s. Ive na slavlje ove obljetnice. (ssf)
