Dana 6. ožujka, naša Družba obilježava 200. godina od rođenja utemeljiteljice Majke Margarite Pucher. U provincijama Družbe obljetnica se obilježava na različite načine. Na razini Družbe obljetnica je obilježena 4. ožujka u Kapeli kod Radgone, rodnoj župi Utemeljiteljice. Euharistijsko slavlje u 10 sati u župnoj crkvi predslavio je mariborski nadbiskup u miru msgr.dr. Franc Kramberger. Slavlju su nazočile vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović, vrhovna zamjenica s. Vida Tomažič kao i provincijske predstojnice i sestre mariborske, tržaške, koruške, splitske, bosansko-hrvatske i mostarske provincije. Nadbiskup Kramberger je prigodnu homiliju temeljio na liturgijskim čitanjima treće nedjelje korizme povlačeći paralelu sa životom Majke Margarite i njezinom duhovnom baštinom.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je prigodna akademija u prostoru osnovne škole u Kapeli. Nazočnima se obratila vrhovna predstojnica s. Klara, župan općine Radenci g. Janez Rihtariča, p. Milan Kos, provincijal OFM i predstavnik Franjevačke konferencije i Konferencije redovničkih zajednica Slovenije te provincijska predstojnica mariborske provincije s. Terezija Tomazin. Slavlje se potom nastavilo za zajedničkim objedom i u zajedničkom druženju kojeg su pripremili župljani Kapele te Osnovna škola Kapela.
Sam dan obljetnice rođenja Utemeljiteljice, 6. ožujka, za sestre Družbe će biti u zahvalnosti dobrome Bogu za dar života Majke Margarite, za sva primljena dobra koja je podario Družbi po njezinu djelovanju kao i djelovanju svih sestara koje su nam prethodile. Utječući se zagovoru Utemeljiteljice kod Gospodina molimo da u svakoj sestri, u svakoj zajednici obnovi onu nadu kojom će odgovarati na izazove koji su pred našem danas.
Sestra Margarita Pucher, prva vrhovna predstojnica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja
Sestra Margarita Pucher, krsnim imenom Marija, rođena je 6. ožujka 1818. na Janeževu Vrhu, u župi Kapela kod Radgone, na današnjoj slovensko-austrijskoj granici. Obrazovanje je započela u Kapeli, a nastavila u Deutschlandsbergu, gdje je živjela u obitelji svog ujaka, veleposjednika i vlasnika pivovare, gdje je uz školovanje radila i u domaćinstvu ujakove obitelji. Dobro je govorila oba pokrajinska jezika, slovenski i njemački. Kod ujaka je ostala sve do odlaska u zajednicu budućih Školskih sestara u Algersdorff kraj Graza 1. srpnja 1842. Imala je tada 24 godine. Novicijat je započela 22. kolovoza 1844, a zavjete položila 6. listopada 1845. Prije odlaska u Maribor bila je predstojnica samostanske zajednice u Schwanbergu, u Srednjoj Štajerskoj. Kao sposobna, razumna i požrtvovna sestra imenovana je predstojnicom nove redovničke podružnice sirotišta Društva katoličkih gospođa u Mariboru.
Pri osamostaljenju kuće u Mariboru (1864-1869) nastojala je ondje zadržati one sestre koje će najbolje odgovoriti zahtjevima rada u toj ustanovi i okruženju. U jednom svom pismu s. Margarita obrazlažešto ju je vodilo u Maribor: ‘Samo sućut prema siromašnoj i zapuštenoj djeci, jer sam imala prilike dovoljno se osvjedočiti da u cijeloj austrijskoj monarhiji nema nijednoga mjesta gdje bi odgoj bio tako manjkav kao ovdje.’ Pet sestara koje su dobrovoljno odlučile ostati u Mariboru i četiri koje je kuća matica poslala kao pomoć, dok nova zajednica ne dobije vlastiti podmladak, započele su, odnosno nastvile, odgojno-prosvjetni rad s djecom i mladeži kako su to činile i u Grazu. Nakon pet godina, 13. rujna 1869, biskup Stepišnik imenovao je s. Margaritu vrhovnom predstojnicom nove Družbe. Time je biskup Stepišnik, uz pomoć Društva katoličkih gopođa i kanonika Franca Kosara, ostvario želju biskupa Slomšeka (naime, papa Pio XI. /1846-1878/, smatrajući da je odgoj mladeži pod vodstvom redovnica u Sloveniji potreban, savjetovao je biskupu Antunu Martinu Slomšeku, koji je upravljao Latvanskom biskupijom od 1846. do 1862, da ih pozove u biskupiju, no Slomšek je preminuo 1862). Maribor je posato matična kuća i tako je nastala nova družba, prva, a u to vrijeme i jedina redovnička ustanova nastala na slovenskom tlu.
Kao poglavarica i učiteljica novakinja (1875-1881) s. Margarita je vodila zajednicu, odgajala riječju i primjerom, spajajući dobrotu i strogost u zahtjevima redovničkog života: ‘Kao vjerna kći svetog oca Franje u zajednici sestara i vanjskom apostolatu uvodi sve značajne elemente evanđeoskog franjevačkog duha: siromaštvo duhovno i materijalno koje se odražava u poniznoj poslušnosti i žrtvi za bližnjega. Ono se temelji na velikom pouzdanju u Božju Providnost. Traži da među sestrama vlada prava ljubav, kojoj neka je pravilo u svemu biti manja, a u svemu neka se odražava franjevačko veselje, jednostavnost i iskrenost prema svakome.’
Sestra Margarita Pucher, koja je započela i dala zamah razvoju nove ustanove, umire 6. ožujka 1901, a Družba se nastavila širiti nakon njezine smrti.
(Iz: S. Željka Dramac, „Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije“, Sarajevo 2017.)
Vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović uputila je korizmenu okružnicu svim sestrama Družbe s naglaskom da korizmu započinjemo s posebnim osjećajima pripadnosti Družbi. Naime, 6. ožujka obilježavamo 200. obljetnicu rođenja Majke Margarite Pucher, utemeljiteljice naše Družbe.
U nastavku tekst okružnice:
Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte,
hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio.
Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo;
bogobojazno razglašavati djela njegova.
(Tob 12,6)
(…)
Ove godine korizmu započinjemo s posebnim osjećajima pripadnosti Družbi. Naime, dana 6. ožujka obilježavamo 200. godišnjicu rođenja Majke Margarite Pucher, utemeljiteljice naše Družbe. Slavlje je to koje ne samo da prethodi Jubilarnoj godini – 150. obljetnici utemeljenja Družbe – nego je na razne načina obogaćuje. Nudi nam posebnu prigodu da Bogu zahvalimo za dobro koje nam je učinio, za dar života M. Margarite i za karizmu Družbe. Za svaku od nas, bez sumnje, ovo je povoljan trenutak da, po njezinom primjeru, osnažimo svoj hod za Isusom.
Usmjerimo stoga pogled na lik ove hrabre žene. Nažalost, oskudni su pisani izvori da bismo na iscrpan način mogle predstaviti njezin život i osobnost. Dragocjeno je ipak njezinih pet pisama iz vremena osnivanja Družbe u Mariboru. Osim ovih pisanih izvora, u baštinu nam je ostavila veliko duhovno bogatstvo prožeto intuicijom i ustrajnošću, poniznošću i poduzetnošću, ljubavlju prema siromašnima i brigom za sestre.
Majka Margarita, žena vjere i molitve
Vjerujem da je dragi Bog započeo ovo djelo…
(M. Margarita)
Majka Margarita svjedočila je vjeru ponajprije primjernim i vjerodostojnim životom u zajednici i Crkvi. Vjera je bila temelj njezina života i poslanja. U svakodnevnim prilikama, često praćenim poteškoćama, vjeru je živjela kao izvor nadahnuća, smisla i snage. Imala je bezuvjetno povjerenje u Boga i njegovu Providnost te je s čvrstim uvjerenjem pisala biskupu u Grazu: “Vjerujem da je dragi Bog započeo ovo djelo na svoju čast i da će nam on poslati dobre kandidatkinje” (Pismo od 13. svibnja 1869.).
Ustrajnom se molitvom M. Margarita obraćala Bogu. Tradicija nam prenosi da je, osim redovitih zajedničkih molitava, nadasve čeznula za tišinom. Samotni boravak u tišini, često noću, u klanjanju pred Gospodinom bio je njezin izvor snage za život i djelovanje.
U osobnom susretu s Isusom crpila je hrabrost i snagu za vršenje Božje volje, iako je to često podrazumijevalo mnoge patnje i žrtve.
Dirljiva je njezina odluka da sve povjeri Presvetom Srcu Isusovu. Predajući tako Njemu poslanje nove zajednice izrazila je čvrsto uvjerenje “da će biti samo ono što je od vječnosti odredilo Presveto Srce” (Pismo biskupu u Grazu, 3. lipnja 1869.).
Dopustimo i mi, drage sestre, da nas nadahnu stavovi M. Margarite. Potiče nas i Zaključni dokument Redovitog Vrhovnog kapitula 2017. da nasljedujemo primjer naše Utemeljiteljice i prvih sestara, da se više pouzdajemo u Božju providnost (usp. 19) te da rastemo “u vjeri koja nam omogućuje prepoznati Gospodinovo lice u mnogim situacijama koje od nas zahtijevaju konkretne odluke, u kojima se može izraziti i ostvariti karizma” (14).
Kriza vjere u svijetu u kojem živimo treba nas snažnije doticati. Mlaka vjera i osrednji život nikoga ne mogu oduševiti. “Vjera u nama mora postati plamen ljubavi”, potiče papa Benedikt XVI., “plamen koji doista zahvaća moj bitak i biva njegova velika strast te tako zahvaća i mojega bližnjeg” (Benedikt XVI., Meditacija na Redovitoj generalnoj skupštini Biskupske sinode, 2012).
Majka Margarita, žena žrtve
Ako nitko ne započne i ne prinese ovu žrtvu,
dobro će biti zauvijek propušteno.
(M. Margarita)
Iz vjere i povjerenja u Providnost proizlaze i druga obilježja upisana u život zajednice koju je M. Margarita vodila: spremnost na rizik i žrtvu.
U njezinim pismima, između ostalog, zadivljuje jasna vizija na koji način treba djelovati u konkretnim okolnostima u kojima je, na temelju iskustva, prepoznavala potrebe. M. Margarita je umjela prepoznati pravi trenutak, kairós. Pozorna na znakove vremena bila je odlučna u činjenju dobra, na poseban način kada se radilo o siromašnoj djeci lišenoj odgovarajuće izobrazbe. Snažno je osjećala da treba ostati u Mariboru i poduzeti “sa svoje strane sve što je moguće da se ustanovi kuća matica, kako bi se više učinilo za odgoj mladeži.” U suprotnom, bila je uvjerena, da bi svako oklijevanje donijelo ne malo neugodnosti te je istaknula: “Ako nitko ne započne, dobro će biti zauvijek propušteno” (Pismo biskupu u Grazu, 19. svibnja 1869.).
Bila je ponizna i spremna na veliku žrtvu, povjeravajući Bogu svoju malenost. Osim toga, bila je uvjerena da već ima te da će i u budućnosti imati ponizne i jednostavne sestre, spremne na žrtvu, ispunjene bezuvjetnom ljubavlju, raspoložive odreći se vlastite volje kako bi vršile volju Božju i bile spremne suočavati se s poteškoćama.
Mi smo danas pozvane crpiti snagu iz tog sjećanja. Naš svagdašnji život i naše poslanje neizbježno, iz različitih razloga, sa sobom nose trpljenje. Pozvane smo također prihvaćati poteškoće, s posebnim osjećajem za žrtvu. U našim zajednicama potrebna je nova životnost, “sveti nemir koji nas potiče na djelovanje, kako bismo odgovorile potrebama ljudi u našoj sredini”, “potrebno je oživjeti početne odabire i svjedočiti Evanđelje s radošću i zahvalnošću, s poniznošću i s duhom požrtvovnosti” (Zaključni dokument 2017, 31 i 13).
Majka Margarita, žena majčinskoga srca
Za ovaj korak daje mi snage
ljubav i samilost prema siromašnoj i zapuštenoj djeci.
(M. Margarita)
Ovim riječima M. Margarita obrazlaže razloge svoje molbe za osnivanje nove redovničke ustanove. Njezin je cilj bio: povijati rane najsiromašnijih u društvu, darujući se potpuno. Usmena nam tradicija prenosi da se učinila prosjakinjom najpotrebnijih. Poučena Evanđeljem pokazivala je lice milosrdnog Isusa brinući se više za druge nego za samu sebe.
Osim toga, Majka je Margarita shvatila važnost sestrinskog života u zajednici. Kao vrhovna predstojnica i odgojiteljica, vjerna franjevačkom duhu, nastojala je u sestre “usaditi” duh ljubavi, jednostavnosti, poniznosti i jedinstva. Iz njihovog su zajedništva proizlazili: jasan i čvrst identitet, bogata duhovnost i plodno poslanje.
Osnažiti vlastiti identitet, pripadnost i raspoloživost Družbi, veliki su izazovi i za nas danas. Neka nas pokrenu poticaji s posljednjeg Vrhovnog kapitula: da usvojimo “franjevački način života, koji nas čini suosjećajnima i velikodušnima, sposobnima graditi gostoljubivu zajednicu, u kojoj siromah i onaj koji je drugačiji mogu biti primljeni s ljubavlju” (14); jedino majčinskom ljubavlju moći ćemo neprestano graditi “jedinstvo u zajedništvu, dijeljenju i suradnji” (21) te zajednički razlučiti na koji način odgovoriti na razne oblike siromaštva današnjice (usp. 25 i 26).
Neka nas, drage sestre, nadahne i pokrene dar života M. Margarite, nje koja je vođena snagom vjere sve povjerila Presvetom Srcu Isusovu i prepoznala što Gospodin od nje traži. Pozvane smo nastaviti njezino djelo u Družbi u koju nas je Gospodin doveo. Svjesne da je to Božje djelo, blagoslivljajmo i veličajmo ime njegovo tako da bi ga i drugi po nama mogli upoznati i slaviti (usp. Tob 12,6).
(…)
Priredila s. Ljubica Stjepanović
