Redoviti godišnji susret odgajateljica i provincijskih predstojnica naših triju provincija hrvatskog govornog područja i Mariborske provincije koji se svake godine održava u Uskrsnom tjednu, ove godine izvanredno je održan u petak uoči Cvjetnice 11. travnja 2025. Razlog tomu jest boravak vrhovne predstojnice s. Veronike Verbič u našoj Provinciji te prilika da po završetku kanonske vizitacije predsjeda ovim skupom. U našem provincijskom sjedištu u Sarajevu u četvrtak 10. travnja iz Mostara, Splita i Ljubljane stigle su provincijske predstojnice i odgajateljice. U petak ujutro danje započeo Euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Miro Jelečević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. U svojoj homiliji je, između ostalog, potaknuo sestre da u svom životu prepoznaju djela koja Bog čini u njihovim životima. Bog nam progovara kroz ljude koji s Bogom idu kroz život i njegovu ljubav nose u svom srcu. Progovara nam i kroz one koji kroz život idu bez zavjetā. Kroz živote ljudi našega vremena koji se raduju malenim stvarima kraljevstva Božjega, pokazujući da se i u njima i po njima obistinjuje sve ono što je rečeno o Isusu.
Na početku radnog dijela susreta okupljenim sestrama dobrodošlicu je izrazila provincijska predstojnica s. Željka Dramac. Izrazila je radost što je s nama vrhovna predstojnica s Veronika Verbič. Kazala je da je u susretima s nama, sestrama, u našim zajednicama kroz protekla dva mjeseca s. Veronika vidjela stvarnost života u našoj Provinciji te imala priliku prepoznati poteškoće i izazove trajnog i početnog odgoja. Napomenula je i da su mnoga pitanja početnog odgoja i ranije otvorena u međuprovincijskim susretima i na razini cijele Družbe te da je i ovaj susret prilika za međusobno slušanje i razlučivanje i korak naprijed u zajedničkom traženju putova na dobro provincijā, dobro Družbe i njezinih članica. Zaželjela je svima blagoslovljen i plodonosan rad.
Zatim je sestre pozdravila vrhovna predstojnica s. Veronika. Citirajući psalmista (Ps 133) kazala je kako je lijepo kao sestre zajedno živjeti, zajedno biti, moliti, razmatrati i slušati jedna drugu. Pozvala ih je da podijele Božja iskustva i Božja djela iz svoga života, da u međusobnom razgovoru osluškuju Duha Svetoga, kako bi mogle prepoznati njegove poticaje na dobro Družbe i cijele Crkve.
U radu po skupinama, a zatim i u plenumu sestre su kazivale iskustva i mišljenja o radu u početnom odgoju u svakoj provinciji, o poteškoćama i izazovima. Postavljala su se pitanja kako odgajati danas, u vremenu nestabilnosti i brzih promjena, kako se nositi s izazovima modernog društva u kojem vlada tehnologija i Internet, kako mladima ponuditi alternativu…? Ne možemo koristi iste metode odgoja kakve smo koristile u prošlosti. Potrebno je ući u ovaj svijet u kojem živimo i vidjeti i poteškoće s kojima se mladi nose, upoznati njihove krhkosti, rane, potrebe, čežnje…
Istaknuta je i važnost stalne edukacije i stručnog usavršavanja odgajateljica, kao i važnost trajne formacije i odgoja. Iznoseći mišljenja i nastojeći biti konstruktivne u raspravi, sestre se nisu ustručavale izraziti u različitosti mišljenja i stavova. S novim doživljajem zajedništva u bogatstvu različitosti sestre su se okupile na Večernjoj molitvi te objedu kojim je i završen ovaj susret.
