Iv 5, 1-3a. 5-16

“Želiš li ozdraviti?” Dok čitamo ulomak iznenađuje da Isus upućuje ovo
pitanje čovjeku koji je bolestan 38 godina. U prvi mah to pitanje zvuči čudno. Tko
to ne bi htio: ozdraviti nakon toliko godina! Također, teško je shvatiti da
netko gotovo četiri desetljeća bespomoćno leži uz vodu Milosrđa (ime kupališta
Bethesda znači Kuća milosrđa), a da nikako ne uspijeva skočiti u nju u milosni
čas.

Svako olakšanje teških i mučnih životnih prilika izaziva sreću, radost,
veselje, želju za… . Zato ovdje pitanje ne leži toliko u želiš li ozdraviti?,
nego u pitanjima: Želiš li biti sretan? Želiš li se obratiti? Želiš li
promijeniti život? Želiš li…? Čovjek iz ovog ulomka evanđelja ne odgovor sa da
koji je siguran, koji je uvjerljiv, koji će Isusa uvjeriti u silnu želju za
ozdravljenjem. U odgovoru je mnogo izlika i izgovora koje stavlja kao razloge
zašto ne ozdravlja već 38 godina. Bolesnik ustvari govori o svojoj želji koja
ostaje samo na riječima, a u stavrnosti ne poduzima ništa ili gotovo ništa da
se stanje promijeni. Zašto? Pa vjerojatno jer se tako već dobro navikao, jer je
donekle sredio i svoje materijalno stanje – jer će uvijek biti nekoga tko će
dati koji dinar za hranu i sl. Zato i čitamo bolesnikove samojadikovke: sam
sam…, ne mogu sam sići…, ma daj, već imam silu problema…, svejedno, već
sam se navikao na ovaj tegobni život, čemu bilo što mijenjati…, nitko mi ne
pomaže… .

Danas – u vremenu korizme – kao i u ono vrijeme, Isus dolazi u naš
život s pitanjem: Želiš li ti ozdraviti? Želiš li doista biti sretan? Želiš li
se obratiti? Bez oklijevanja odgovor bi glasio: pa naravno da želim! Isuse, ma
kakvo mi to pitanje postavljaš?! No vrlo često želimo samo riječima izaći iz
situacije patnje, poteškoća, slabosti, grijeha… . Uvijek ćemo pronaći razloge
zašto i dalje ostajemo u svojoj bolesti, u svome grijehu, u svojoj
“nesretnosti”. Čekamo da drugi učine nešto za nas, čekamo čudo u kojem ne
sudjelujem, u kojem nije bilo nas. A čuda niotkud! I tada ostajemo
nezadovoljni, zlovoljni, nesretni, govorimo drugih nema… . Prisiljeni smo sami
podnositi svoje nemoći i tegobe dana. Prečesto nam dođu na usne riječi: nema
čovjeka. Usred mnoštva sami smo! Danima i godinama ležimo tako nepokretni na postelji
lažne sigurnosti, nepovjerenja u sebe i u druge, opterećeni brigama i
nevoljama. Iz dana u dan promatramo bolesnu okolinu i slabe izglede da se bilo
što promijeni, a također i da sami bilo što promijenimo. Zato nam je puno jednostavnije
tražiti iznenadna rješenja, pa čak i dramatična, nego staviti u pitanje svoju situaciju
u kojoj se godinama i nalazimo i snalazimo. Neda nam se oslobađati negativnih iskustava,
lošeg odgoja, naše lijenost, naše kršćanske statike.

Razmislimo! Odgovorimo! Iskreno: želiš li – želim li ozdraviti? Od
čega? Ili ćemo i dalje za svoj neuspjeh kriviti druge, one koje  nemamo, one koji su brži od nas. Možda ćemo,
uvjereni u svoju nemoć, nesigurnost, neuspjeh, odustati od pokušaja, ostati
nepomično ležati na postelji boli i puni gorčine čekati smilovanje odozgor. Umirati
od žeđi na samom I(i)zvoru! Blago tebi – blago meni – ako prepoznamo da se ovog
časa baš pred tobom i preda mnom zaustavlja Isus ne mareći za naša predbacivanja
na račun prolaznika. Blago tebi, ako danas i ti čuješ njegovu riječ: “Ustani,
uzmi svoju postelju i hodi!”. Ustani! Uzmi! Hodi! Ne zaustavljaj se više na
svojoj dugogodišnjoj prošlosti. Uđi u hram svoga srca da ponovo susretneš Isusa,
da te može poučiti, upozoriti, potaknuti da više ne griješiš, da ne ideš utrtim
stazama loših navika. I ne ponašaj se više kao bolesnik, jer nov si čovjek. A
postelja, za koju ti je naložio da je nosiš, neka te trajno podsjeća da si
ležao uzet, neka te podsjeća da ti se još gore od toga može dogoditi ako ne
budeš živio od Milosrđa. To ti je podsjetnik, da na tvojim usnama ne zamre
hvala, da se u tvom srcu ne ugnijezdi nepovjerenje i ono što nije ljubav.

Korizma je, a ja još uvijek ne znam želim li se promijeniti, želim li ozdraviti?
Ali Ti, Milosrdni, Ti znaš kako je samnom! Učini kako je najbolje! Učini prema
svojoj volji!

 

                                                                                                                                  s. Ljubica S.

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

kolovoz 2019
P U S Č P S N
« srp.    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  
WordPress Video Lightbox