„Na samom smo početku korizme i odmah smo
upućeni prema cilju. Korizma je put prema uskrsu, prema punini, prema smislu i
vrhuncu života. Sve završava u uskrsu i sve dobiva svoj smisao od uskrsa. To je
kraj puta, a početak trajne sreće. Na kraju tog puta novi je i beskrajni „put“
uskrsne pobjede i radosti.“ p. Mirko Nikolić

Dok promišljam na početku ovogodišnje
korizme, sjećam se odricanja koja ljudi čine. A meni je ove godine prisutan
samo poticaj: „Uzmi križ danas na svoja leđa. Ovaj trenutak – možda je došao
prerano, možda iznenada… ma zar nije svejedno… ali neka ovaj trenutak bude tvoj
križ koji ćeš danas prihvatiti. Danas nemoj misliti samo na udobnost putovanja
ovom zemljom, jer ona je tek obećanje za vječnost. Kroči veselo, kličući, jer
kršćani nisu oni koji čekaju spasenje, oni su već spašeni. I to je Istina!
Svjestan veličine Božjeg djela i danas uzmi na ramena križ koji ti se pruža i
pođi… pođi ususret Šimunu i Veroniki, u susret samom Kristu. Ali, htio ti to
ili ne, pođi u susret onima koji će svojom pravdom pokušati urediti svijet.
Pođi, iako sam ne vidiš smisla svemu tome. Skupi sve trenutke svoje slabosti i
stavi ih sve na svoja leđa… Ostavi na svom putu mjesta i za druge. Tako
postaješ Šimun, Veronika… Život je ogrlica nanizanih trenutaka i djela. Odbaciš
li ijedan, odbacuješ dio života. Gubiš dio sebe. Zato, s tom ogrlicom o vratu
pođi prema Kalvariji gdje ćeš pred „najpravednijem u narodu“ pokazati svoju
Snagu i Pravdu. I kad tobom, nakon smrti, opet prostruji život, znat ćeš
Istinu- da je tvom Životu kraj jedino Put!“

​