„Ustat
ću, poći svomu ocu…“ Lk 15, 1 – 3. 11 – 32 

U Starom zavjetu čovjek koji susretne Boga
mora umrijeti. No s dolaskom Isusa Krista mnogo toga se promijenilo. Oko njega
su se okupljali svi, i carinici, i grešnici, i pismoznanci, i farizeji. Na
mrmljanje Isus obično odgovara prispodobom. Ona obično zrcali realno stanje oko
njega. Snaga je ove prispodobe u kristalnoj jasnoći koja oslikava realne
odnose, ako stavimo Isusa u lik Oca, carinike i grešnike u lik mlađeg sina, a
farizeje i pismoznance promatramo kao starijeg sina. Otac ne osuđuje ni jednog
sina. Promislimo koji to otac daje  šakom
i kapom svoja dobra, znajući da još nije vrijeme za to. Jer mlađi sin odlazi i
rasipno živeći troši očevo bogatstvo. Zapitajmo se koliko smo puta primili ono
što nam Otac nebeski daje? Često tratimo svoje darove, talente, snagu, ljepotu,
mladost,… a zašto? Isus je jako odriješit kad govori o užicima ovoga svijeta,
jer oni prije ili kasnije dovode čovjeka do samouništenja. Međutim Otac i dalje
daje, bezgranično, i nikad nas neće prisiliti na nešto što ne želimo. On nas ljubi
i želi, no nikad neće prijeći granicu naše slobode. To nam naravno ne daje
pravo da radimo što želimo, jer ćemo dospjeti u trenutak kad nećemo moći ništa
doli pasti nečije svinje, što nama dakako i nije tako strašno, ali za Židove je
to bilo gore od smrti. Znači, to je stanje potpune prljavštine, stanje u kojem
smo okruženi nečim što nam se najviše gadi na ovom svijetu. Taj boravak sa
svinjama možemo nazvati i zarobljenost grijehom. Ta zarobljenost grijehom koja
čovjeka učini nesposobnim da vidi i prizna grijeh teža je i od samog grijeha i
u samoj biti jest najteži grijeh. Samo Božja milost može prodrijeti i božanska
svjetlost probiti te okove.

Potrebno je doći k sebi, ustati, stati
pred Gospodina, izreći ono što nosimo u sebi, imati povjerenja; ma kakvi bili,
ma kakav grijeh počinili, ma kakvo zlo izmislili, On je taj koji će nas
primiti. Ne samo da će nas primiti, nego dok još budemo daleko opazit će nas te
potrčati nam u susret. Lik mlađeg sina tako često ocrtava stanje naše duše, ali
sjetimo se i starijeg sina koji iz dana u dan služi ocu, a on se nije sjetio ni
jareta mu dati da se proveseli sa svojim prijateljima. Koliko se nalazimo u
ulozi toga sina? Koliko često se u nama javlja ljubomora da i one najbliže
odbacujemo jer smatramo da uzimaju nešto što nama pripada. Koliko je razvijena
naša svijest da svatko u sebi krije neizmjerno bogatstvo? Koliko vjerujemo da u
kući Očevoj ima za svakoga mjesta, za one koji su već na putu, ali i za one
koji još lutaju? Priča nam dakle otvara pogled za odnose. To je priča o Bogu
koji se trudi oko odnosa među ljudima. Ti su odnosi ustvari naša slika odnosa
prema Njemu. Vjera se pokazuje u susretu s drugim čovjekom. Na koncu, poteškoća
priče nije u ocu. Zar nije jasno da on prihvaća obojicu sinova, čak nastoji i
oko boljeg odnosa među njima. Znači, problem je u njima i njihovom međusobnom
odnosu, koji treba rasti da bi mogli shvatiti i prihvatiti bezuvjetnu ljubav
oca.

 

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

kolovoz 2019
P U S Č P S N
« srp.    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  
WordPress Video Lightbox