Četvrtak,
2. prosinca

Mt 7,
21. 24-27

 Iz
evanđelja se vidi da se Isus razumije ponešto i u graditeljstvo. Kaže da čovjek
treba imati kuću, i kako tu kuću graditi. Na čemu to kuću graditi? Neki grade na snazi… ali prođe snaga i kuća se sruši. Neki na
ljepoti… a i ona je hvala Bogu prolazna. Na inteligenciji… i ona nas izda. Na bogatstvu… varljivo je i ono. Na drugom čovjeku… no i to se pokazalo nepouzdano. Konačno: na čemu? Na Bogu koji je “stijena vječna”, kako kaže prorok
Izaija. Stijena je simbol mudrosti. Nepromjenjiva je, trajna, čvrsta, odolijeva
vrućini i hladnoći…
Na čemu bi drugom kršćanin mogao
graditi nego na Bogu koji je
“stijena vječna”. Kako to lijepo i pobožno zvuči… Ali što li se iza
toga sve ne može kriti. Kako li smo mi sebe kadri prevariti, pa graditi na ovim ili onim slikama o Bogu, na tuđim pričama o njemu, tuđim
iskustvima… Na riječima koje su
prazne fraze i ideologija. Graditi na
Bogu o kom nismo osobno osvjedočeni, znači graditi na iluziji i na pijesku. Život naizgled sav moralan i od pobožnosti prije ili kasnije
srušit će se kao kula od karata, ako nam moral i pobožnost nije izrastao iz
srca, već je dio tradicije i religiozne kulture kojom nas je odgoj i sredina
impregnirali. Sve sagrađeno na
onom čemu temelj u vlastitom srcu nismo dodirnuli – posao je luda čovjeka. U
laži su kratke noge. Život se ne može odglumiti. Pa makar nas drugi
doživljavali kao sjajan dvorac sagrađen na
visokoj gorskoj hridi – ako Hridi nismo svjesni, ako je osobno nismo svim srcem
dušom i pameću obgrlili – sve traje do uzdaha: danas jesi sutra nisi.
Za graditi kuću na stijeni treba imati srca. Treba
razgrnuti strahove i obzire, religiozne i ine nataloževine. U biti, to znači
biti svoj, pa makar kakav god da jesi. Zgradu svog života zidati na vrijednostima koje su tebi
objavljene kao vrijedne. Na
istini kako je ona tebi objavljena. Makar ona bila drugačija od one kod mudrih
i svetih autoriteta. Temelj tvog života mora biti u tebi. Samo na tom temelju gradeći, autentičan si,
i samo tako stabilan si. Ponavljam: graditi na nekakvim, pa makar i “vječnim istinama” o kojima ti
drugi pričaju, a koje samo zbog respekta i straha prihvaćaš – ludost je. Prije
ili kasnije puknut ćeš po šavu. 
Samo tako na nas se neće
odnositi prijekor upućen onim koji samo izgovaraju: “Gospodine,
Gospodine…” Samo tako izvršava se riječ. Zemlja natopljena kišom plodom
rađa. Srce natopljeno riječju, rađa plodove riječi. I ne boj se za plodove,
bolji će biti nego se bojiš, samo ako daješ da se obistinjuje istina tvom srcu
objavljena. Bojiš se možda svoje nesigurnosti, zemljanosti i pjeskovitosti… No,
ne zaboravi: riječ Božja, glas istine tvog srca, kad joj daješ da te oblikuje –
tvoj pijesak u kamen pretvara.

Temeljit budi. Sagradi sebe na
svojim uvjerenjima, na temeljnoj
opciji svoga života. Kopaj uporno temelje svoje u sebi – dok ne dođeš do kamena
Živca.

 p. Luka
Rađa, SI

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

lipanj 2020
P U S Č P S N
« svi.    
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930  
WordPress Video Lightbox