Isusova smrt na križu
usadila je tugu u srcima mnogih koji se svoje dane provodili s njime. Njegov
ukop doista bijaše svršetak jedne lijepe avanture. Nadali su se da je on onaj
koji će spasiti Izraela, koji će ga izbaviti iz muka koje podnosi pod tuđom vlašću.
Oni koji ga razapeše, sjetiše se što je navijestio nekad davno o nekom
uskrsnuću. Pobojaše se. Zapečatiše stoga grob i postaviše stražu. Sakriše svoju
krivicu pred ljudskim očima. Njihova priča time bi završena… do dana
današnjega.
Ali, priča Isusovih najbližih suradnika tek je tada počela. Šuškalo se
danima o nekim ukazanjima. Mnogi nisu povjerovali. Uostalom, kako da
svojim snagama probiju granice razumskog shvaćanja? Učenike je počeo obuzimati
nemir. Bili su u strahu za vlastiti život. Okupljeni u molitvi provodili su
vrijeme iza zatvorenih vrata.

Vrlo važna komponenta
koju treba naglasiti čitajući ovaj odlomak iz Ivanova evanđelja komponenta je
zajedništva. U današnje vrijeme dok vlada individualizam i potreba za nekim
osobnim duhovnostima i putovima traženja Beskonačnog, teško je bilo što reći o
važnosti zajedništva. Možda se čovjek boji izaći iz ograničenja kojima smo uredili
svoje živote po vlastitoj mjeri. Tako je htio uraditi i Toma. Nakon svega što
se dogodilo, razočaran vjerojatno u samoga sebe što se dao tako zavesti, ali
razočaran i u druge učenike, možda u Petra koji kao predvodnik nije znao što
bi, ili možda i u Isusa… koji je mogao, a nije htio spriječiti da se dogodi ta
katastrofa, odvojio se Toma iz zajednice kojoj je donedavno pripadao. Ponekad
je, kako vidimo, znao navratiti – da vidi staro društvo! U takvom jednom
susretu s njima posvjedočili su mu da su vidjeli Gospodina. Nije vjerovao, ali
je ostao. Trebao je dokaz. Tražio je. 

Nakon osam dana priča
se ponavlja. Vrata još uvijek zatvorena. Učenici u strahu i iščekivanju. Toma
je također s njima. Isus dođe i stane u sredinu. Kao onaj koji okuplja. Očekivali
bismo sad jedan Isusov oštar prigovor svim učenicima, ne samo nevjernom Tomi.
Zamislite, prošlo je osam dana, primili su Duha, dobili su poslanje, a još
uvijek čuče iza zatvorenih vrata i kalkuliraju. Međutim, dolazi Isus i počinje
na isti način kao i prije osam dana: „Mir vama!“ Nakon pozdrava obraća se Tomi.
Njega kao pojedinca poziva da primakne svoje ruke i opipa. „Gospodin moj i Bog
moj!“ Tominu je izjavu izrodio samo jedan dodir. Nevjerni postaje vjerni. Iz
njegove se vjere napaja cijela zajednica okupljenih učenika. I još nešto:
Isusove riječi upućene Tomi na kraju
 Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne
vidješe, a vjeruju!
upućene su svima
. Isusova prisutnost u euharistiji također se temelji samo na vjeri. No mora li se vidjeti fizičkim očima da se povjeruje? Zar se ne vidi dobro samo srcem? Zar
ono bitno nije očima nevidljivo?

s. Kristina M.

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

travanj 2019
P U S Č P S N
« ožu.    
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930  
WordPress Video Lightbox