Prema
opisu sv. Luke, bio je to susret koji je nadahnjivao i obogaćivao i Mariju i
Elizabetu.
Odakle ova radost? Zbilo se ono za čim čezne u najdubljim dubinama svako
ljudsko biće: nakon grijeha i prekida odnosa između čovjeka i Boga – došlo je
vrijeme ponovnoga susreta s Bogom, došlo je vrijeme spasenja. Marija, puna
milosti, sluša riječi: “Gospodin je s tobom!” Bog je ispunja svojom
prisutnošću, prožima svojim Duhom te ona i srcem i tijelom začinje Sina
Božjega, Spasitelja.
A onda dolazi do susreta čovjeka s čovjekom: Marija se susreće s Elizabetom.
Ovaj susret prototip je svih pravih susreta. Marija, ispunjena Bogom, žuri
Elizabeti da s njom podijeli radost. A Elizabeta, noseći u sebi plod, dar Božji
– Ivana, ispunjena silinom Duha Svetoga, pridružuje svoju radost Marijinoj u
jedinstven usklik radosti i zahvalnosti Bogu. Njezina radost bila je tolika da
ona “viče iz svega glasa”.
Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati
s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima.
Da se dogodi takav susret, moram se najprije susresti s Bogom i dopustiti mu da
mene osobno ispuni Bog; da Duh Božji oplodi moje misli, riječi i djela,
preobrazi me u Krista. A onda u tom svjetlu da prepoznam drugoga s istom
milosti, koji se susreo s Bogom, koji nosi u sebi isti dar života, istu radost,
puninu. Susresti se s drugim znači donijeti mu bogatstvo koje je Bog meni dao i
primiti bogatstvo koje je Bog njemu dao i tako se sjediniti u pjesmu zahvalnicu
za “velika djela koja nam učini Gospodin”. Tada moja želja da
pomognem drugima na putu prema Bogu neće biti “dužnost, obveza”. Ona
će se roditi iz punine koju sam nosim u sebi i zbog koje ne mogu mirovati, nego
je želim podijeliti s drugima – kao što je to učinila Marija. Tada će moji
susreti biti plodni i radosni l prema izreci: “Radost podijeljena s drugim
dvostruko je veća.”
U susretu s drugima dolazi do izražaja ono što ja u sebi jesam i što u sebi
nosim. Zato mi susreti s drugima mogu pomoći da prepoznam sebe i svoju
objektivnu vrijednost. U drugome, kao u vlastitom zrcalu, prepoznajem svoj
pravi, istinski, objektivni lik, svoj identitet. Ako druge obogaćujem, ako se
drugi kraj mene i u društvu i sa mnom osjećaju istinski lijepo i dobro, ako im
uzdižem duh, oplemenjujem srce, potičem na hrabar hod naprijed, ako u tom
smislu razveseljujem druge, onda djelujem s onom vrijednošću i dobrotom koju je
Bog meni dao.. Ako moji susreti, naprotiv, drugima donose nemir, tugu, gorčinu,
prazninu, osjećaj poniženosti… onda ja djelujem pod utjecajem zloga i
njegovih plodova.
Naši susreti odražavaju i naš afinitet, našu konaturalnost. Što nam je netko
bilo u čemu sličniji, to se lakše i bogatije s njim susrećemo, prepoznajemo
sebe u njemu i njega u sebi – prema izreci: “Reci mi s kim si i reći ću ti
kakav si!”
Da se mogu stvarno susresti s drugima, moram prevladati ljudske razlike,
ljudske kategorije, ljudske granice koje sužavaju i moje horizonte i moje srce.
Čovjek uskih horizonata uskogrudno bira samo sebi slične, a i njih samo na
kratko vrijeme. Čovjek koji je širokih horizonata i široka srca, koji se može
uživljavati u razne temperamente i naravi, može se suživjeti s većim brojem
ljudi, više komunicirati, više davati i više primati.

p. Slavko Pavin

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

prosinac 2019
P U S Č P S N
« stu.    
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031  
WordPress Video Lightbox