Jona
propovijeda propast! Iz tumačenja, a i iz ostalih dijelova knjige o Joni, znamo
da mu to baš i nije bio mio posao. Najradije bi bio sretan da se ono što
propovijeda i ispuni. No slijedi ipak, nakon duge borbe, Božju zapovijed i viče
ono što ne miluje ničije uši. Niniva – kraljevski grad, velik tri dana hoda bit
će razoren! Grad je to koji oličenje moći ovoga svijeta. Tko bi se mogao nadati
onomu što su učinili njegovi stanovnici: povjerovaše Bogu, oglasiše post i
obukoše se u kostrijet. Glas je dopro i do kralja. On čini isto: ustade s
prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede
  pepeo. Mi činimo isto. Činimo kao da smo
čuli: „Još 40 dana i sve će biti razoreno!“ Na Pepelnicu smo ustali s prijestolja,
skinuli plašt sa sebe, odjenuli se u kostrijet i sjeli u pepeo. Slušali smo:
sjeti se čovječe da si prah… Dakle, prizovi si u pamet: potreban si Boga.

Ispričat
ću vam kako je izgledao obred pepeljanja u crkvi i kojoj sam ja bila ove
godine. Obred je izvršen prije svete mise. Na samom početku muški vokalni
sastav pjevao je pjesmu koja bi se mogla svrstati među pokajničke litanije.
Svećenik je nakon te pjesme pristupio mikrofonu i počeo govoriti o poteškoći da
nešto od sebe odbacimo. Ali i kad odlučimo nešto ostaviti iza sebe, obično to
ne želimo ostaviti bilo gdje. Ni u kojem slučaju ne želimo to baciti u smeće. Osvrnuo
se potom na značenje pepela. Između ostalog napomenuo je da je pepeo simbol
nastanka nečeg novog. Usporedio je to s paljenjem svetinja, npr. prelomljenog
križa. Ono što nam je sveto obično spaljujemo. Tako je i s iskustvom. Ono čega
se odlučujemo odreći u korizmenom vremenu obično je dio našeg životnog
iskustva. Bez obzira koliko to loše bilo, ipak je dio nas. I zato je potrebno
da to ne bacimo u smeće, nego da to spalimo. A nastali pepeo će dati mogućnost
da nastane nešto novo. Nakon tog kratkog uvoda svećenik je objasnio što ćemo
dalje. Pozvao nas je da izađemo iz crkve. Ministranti će na izlazu dijeliti
papire koji simboliziraju ono što ove godine palimo od sebe. Taj papir ćemo
baciti tada u vatru koju je sakristan prije toga naložio. Tako smo i učinili.
Iz prepune crkve ljudi su počeli tiho i dostojanstveno izlaziti, uzimati
papiriće i okupljati se oko vatre. Nakon što je zadnja osoba izašla, svećenik
je blagoslovio naš čin, istaknuvši neka Bog vodi našu dobru volju i želju da mu
budemo bliže. Svaka osoba bacila je svoj papirić u vatru. Potom smo se u tišini
vratili u crkvu. Uslijedio je obred pepeljanja, a nakon toga misa.

Eto,
sve isto, a opet tako različito i tako simbolično. Je li svatko od nas to
ozbiljno shvatio, tko zna ili tko bi to mogao znati doli Bog jedini?!
Ninivljanski susjedi također nisu mogli znati čine li oni svoju pokoru iskreno
ili samo mažu nečije oči. No, oni su znali: nema veze koliko smo skrenuli s
puta, potrebni smo Boga i on nam se jedini može smilovati, on može iz našeg
pepela učiniti nešto novo. Tako je i s nama. Nema čak veze što činimo kao
pokoru ove korizme niti hoćemo li izdržati do kraja. Bog je vidio našu želju,
Bog će se i smilovati.

s.
Kristina M.

 

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

veljača 2019
P U S Č P S N
« sij.    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728  
WordPress Video Lightbox