„IZGUBLJENI ISUS“

Mojsijev zakon obvezivao je izraelske muškarce da se moraju pojaviti pred Gospodinom tri puta godišnje: u vrijeme Pashe, u vrijeme Pedesetnice i u vrijeme posvećenja Hrama. Međutim, Josip sa sobom vodi Mariju i Isusa kako bi se i oni klanjali Bogu u Jeruzalemu o blagdanu Pashe.

„Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.“ U jednom trenutku postaje čudno da Josip i Marija i nisu baš toliko bili zauzeti Isusom i brigom o njemu. Zašto? Budući da je Isus imao već dosta godina (12), što je u to vrijeme značilo recimo tako punoljetnost, pomislili su da se Isus zaputio s mnoštvom onih koji su se vraćali u Nazaret, sa svojim „komšijama“, poznanicima, rodbinom, prijateljima i sl. i da je u povorci nekoliko metara ispred njih i da će se putem naći. Vjerojatno im nije palo na pamet da bi ih Isus „iznevjerio“ . Kad primijetiše roditelji da nema Isusa stadoše ga tražiti „na sve strane“ i najzad kad ga ne mogaše naći vratiše se ponovno u Jeruzalem.

„Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.“ Isus je namjerno ostao. Bez pitanja, znanja i dopuštenja Marijinog i Josipovog. Znao je da je na sigurnom mjestu. Mjestu na kojem treba biti. Ne radi se ovdje o neposluhu ili pak o Isusovoj samovolji. Iz ovoga vidimo da Isus već od malena sluša Boga svoga Oca i izvršava njegovu volju. On Učitelj nalazi se među učiteljima. Sluša ih i pita. Često mi se događa da zaboravim ili pak zanemarim ove dvije važne stvari koje bih trebala prakticirati: slušati i pitati! 
Isus ne odbacuje i ne zanemaruje autoritet i važnost svojih zemaljskih roditelja, ali na prvo mjesto i u središte svoga života stavlja Boga – Hram! U središtu Marijina i Josipova života bio je Isus Krist. Traže ga i nalaze. S njim razgovaraju. Koga ili što ja stavljam na prvo mjesto u svom životu? Koga ili što ja stavljam u središte svoga života? Ostavljam li Isusa? Tražim li ga? Slijedim li ga? 

„Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.“ 
Koliko li puta moje uši i srce otvrdne na zanosne riječi Spasitelja!? Nemarnost je možda jedan od najvećih problema današnjice. Učitelji zakona dive se govoru Djeteta od dvanaest godina. Taj govor Isus je uputio i nama. Ne da mu se samo divimo kako lijepo i pametno govori, već da taj govor, te riječi i živimo i tako zadobijemo Vječni život.

„Sinko zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ A on im reče: „ Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?
Nije ovo Isus izustio da bi povrijedio Mariju i Josipa. Naglašava povezanost Sina i Oca. Roditelji se ne protive ovakvu Isusovu govoru. Daju Bogu ono što mu pripada. U potpunom predanju Bogu iako ne razumiju do kraja Njegov plan odabiru put služenja, poniznosti i skromnosti. 

Isuse, Marijo i Josipe budite pomoć nama koji želimo slijediti vaš primjer. Vaša zaštita neka nas uvijek prati da bi mogli napredovati u mudrosti, dobi i milosti!

s. Nikolina M.

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

kolovoz 2019
P U S Č P S N
« srp.    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031  
WordPress Video Lightbox