Matej 23, 1-12

 

Govore, a ne čine!

 

Bit današnjeg ulomka iz Matejeva evanđelja nosi
pitanje: Je li središte Bog ili moje ‘ja’? U ulomku čitamo kako Isus upućuje
kritiku farizejima i pismoznancima onoga vremena, ali iščitavamo i kritiku
upućenu nama. Logika i današnjeg čovjeka glasi: ‘činiti da bi nas ljudi vidjeli
i da bi nas hvalili zbog onoga što smo učinili’. Vidljivo je da
Isus
govori narodu i svojim učenicima, dakle govori zajednici, a ne pojedincu.
Nailazimo na
jednu veliku optužnicu protiv krivog shvaćanja propisa i zakona ili,
jednostavno rečeno, krivog poimanja vjere. Isus ovdje diže glas protiv
krivotvorenja iskonske Božje slike i nakane koju bi čovjek morao ostvariti uz
pomoć Božjih naputaka. Cijelo je poglavlje jedan nesmiljeni obračun s
dvoličnošću, s licemjerjem u pobožnosti, s lažnom pobožnosti. Isus se ovdje
okomljuje na one koji su zasjeli ‘na
Mojsijevu stolicu’
, koji traže za sebe vrhovni autoritet u tumačenju
Zakona, a žanju kritiku jer ‘govore, a ne čine’.  Gledano iz perspektive
kršćanstva vidimo da nema teže osude za nas vjernike, za sve one koji se
smatraju Kristovima, a to je ponašanje koje ne odgovara riječima!

Isus osuđuje prijetvornost, dvoličnost. ‘Govore a ne čine’ znak je prividne
svetosti. U Govoru na  gori Isus
jasno govori tko su ‘blaženici’:
blaženi su oni koji njegovu riječ prihvate, po njoj djeluju i žive (usp Mt 5,
1-12). Kod farizeja i pismoznanaca svetim se predstavlja nešto što je zapravo
zlo, što je manjak
nedosljednosti i iskrenosti u odnosu prema
Bogu i prema bližnjemu. I sam
Pavao će za sebe reći da je bio prema ljudskim
mjerilima savršeni farizej, ali to nije bio i prema Božjim mjerilima, sve dok
nije upoznao Isusa.

Isus nadalje kritiku prenosi s istom žestinom i na
svoje učenike. Svatko od nas bio bi rado zvan i prozvan učiteljem,
predstojnikom samostana, predsjednikom, vođom, profesorom, stručnjakom, šefom,
poglavarom… . Isus naglašava da ‘ljudi trebaju vidjeti naša dobra djela i
slaviti Oca našega koji je na nebesima’ (usp. Mt 5,16). No često pravimo
inverziju – stalo nam je do proslave nas samih, da nas ljudi veličaju, da
nosimo titule i počasti… . U životu nam je i prečesto upućena kritika
‘govore, a ne čine’!  Zato Isus poziva
‘svoje’, poziva svakoga od nas da budemo ‘grad
na gori i svjetlo svijeta’
(usp. Mt 5, 13-16). Ne pojedinačno, nego kao
zajednica. Samo u zajednici i zajedništvu možemo slaviti Oca našega ‘koji je na
nebesima’ – molimo to svakodnevno u molitvi Očenaša. Svi smo učenici Gospodnji,
i samo je jedan naš Učitelj i Gospodin – Isus Krist. Slijedeći ovu logiku kršćanstva
i vjerujući jojmoći ćemo ‘činiti’ pa i u nedostatku govora, jer ćemo čuti glas
koji i danas govori: “Ovo je moj
Sin, Ljubljeni moj! Njega slušajte!”
(Mt 17,5). Svako posezanje za
vlašću i gospodarenjem nad drugim izravno se protivi prvoj Božjoj zapovijedi: ‘Ja
sam Gospodin Bog tvoj…’.
Isus se u svemu usredotočuje upravo na prvu
zapovijed, da Bog bude nad svime i u svemu. To je u konačnici njegov Otac, ali
i Otac svih nas, svih ljudi, bez razlike. Jer, s
vi smo mi braća i
sestre! Bratstvo može nastati samo iz Isusova iskustva Boga Oca koji od nas
čini braću i sestre. “Tko se uzvisi bit
će ponižen, a tko se ponizi bit će uzvišen!”
(Mt 23,12).

Stil služenja koji nam predstavlja Isus Krist, ‘koji je došao ne da bude služen nego da
služi’
(usp. Mt 20,28), treba postati naš stil života. Posljednje riječi
ulomka današnjeg evanđelja su one koje daju svjetlost na cijeli govor: „…najveći među vama neka vam bude poslužitelj…“
(Mt 23, 11).

U vremenu korizme, vremenu ‘stvaranja
odluka’, neka temeljna bude: Danas ću
biti istinski svjedok Isusa Krista u riječima i djelima!

s. Lj. S.

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

travanj 2021
P U S Č P S N
« ožu.    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930  
WordPress Video Lightbox