​Franjo i propovijedanje životinjama (s. Kata Karadža)


Svetom je Franji temeljno opredjeljenje bilo naviještati evanđelje. Za čitava života on je propovijedao radosnu vijest i govorio o Bogu. Propovijedao je svima bez razlike: braći koju mu je Bog darovao, ljudima koje je susretao na trgovima i kojima je išao, bogatima i siromašnima.

 Da je propovijedao ljudima, to je razumljivo, ali nije samo na tome stao. Sv. Franjo propovijeda o Bogu i životinjama. I njih je poticao na hvalu i slavu te na obraćenje. Možemo se pitati kako će propovijedati nekome tko ga ne može razumjeti? Sv. Franjo je bio prožet Bogom, bio je Božji zaljubljenik te je s radošću pronosio radosnu vijest onima blizu i onima daleko.

On je sve stvoreno pozivao da dade hvalu Bogu. Sve je poticao na zahvaljivanje. Čovjek koji se potpuno preda Bogu može i nestvarno učiniti stvarnim, može brda premještati i kamenje omekšati. Upravo to je bio Sv. Franjo. Donosim neke primjere koji nas mogu potaknuti na veće slavljenje i zahvaljivanje Bogu. Ili mogu biti poticaj da više vrednujemo jedni druge, da se prema živim i neživim bićima odnosimo pozitivnije. Možda će nas nasmijati. Možda ćemo reći baš je bio čudak pa i ovako ga životinje nisu razumjele. A možda na koncu i griješimo.

 

Više od legende: Gubijski vuk

 

Jedna od najslavnijih priča iz Franjina života je Kako je Sv. Franjo uspostavio mir između vuka i gubijskih građana. To je značajna priča jer uvijek iznova pobuđuje zanimanje za aktualnost mira i dobrih međuljudskih odnosa. Dragocjena je priča u njegovim Cvjetićima koja zaslužuje pozorno čitanje i promišljanje na spomenutu temu. Je li legenda ili stvarnost? Tko je uistinu vuk? Znamo dobro da vuk koji put nije daleko od nas samih, jer nalazi mjesto i u vlastitoj čovjekovoj nutrini.

Sv. Franjo je poznat po svojoj originalnosti te mnoge zadivljuje svojom sposobnošću propovijedanja pticama i sprijateljavanja s vukom. Ove priče su veličanstvene. Smatraju se legendama, ali izražavaju Franjinu ljubaznost i odnos prema svakom stvorenju, uključujući i divlje životinje. Zbog toga njegova otvorenog i respektirajućeg odnosa prema svemu stvorenome ističe se da je Franjo kralj mira.

Kako je Franjo uspostavio mir između vuka i gubijskih građana? U vrijeme kada je Sv. Franjo boravio u gradu Gubiju pojavio se u okolici velik, strašan i divlji vuk koji ne samo da je napadao i razdirao životinje nego i ljude, tako da su svi građani grada i okolice živjeli u velikom strahu. On se naime često približavao gradu. Kad bi građani izlazili iz grada, bili bi naoružani kao da idu u rat. Unatoč naoružanju nisu se mogli obraniti od vuka kad bi se na njega namjerili. Zbog velikoga straha skoro se nitko više nije usuđivao ići van grada.

 Kad je za to saznao Sv. Franjo, iz milosrđa prema stanovnicima Gubija odlučio je izaći iz grada i poći k vuku, premda su ga svi građani od toga odvraćali. Sv. Franjo je na sebi načinio znak presvetoga križa i krenuo iz grada sa svojim pratiocima, pouzdajući se jedino u Boga. Budući da su se njegovi pratioci bojali približiti, Franjo je krenuo sam prema mjestu gdje je bio vuk. Građani koji su izašli iz znatiželje gledati što će se dogoditi ugledaše čudo! Vuk je pošao ususret Franji razjapljenih usta. Ovaj ga je blagoslovio i pozvao k sebi riječima: “Dođi ovamo, brate vuče! Zapovijedam ti uime Božje da ne činiš nikakva zla meni, a ni drugima.“ I tek što ga je blagoslovio, zatvori vuk usta i smiri se. A kad mu je Franjo zapovjedio da dođe k njemu, kao krotko janje bacio mu se pred noge i legao.

Tada je Franjo nastavio razgovor: “Brate vuče, ti nanosiš mnogo štete ovom kraju, uništavajući i razdirući Božja stvorenja bez Njegova odobrenja. Ali ti nisi ubijao i razdirao samo životinje nego si se usudio ubijati i ljude koji su stvoreni na sliku Božju. Zbog toga zaslužuješ da te objese poput razbojnika i okrutnog ubojice. Narod te optužuje i proklinje, i svi su ti neprijatelji. Ali ja, brate vuče, želim sklopiti mir između tebe i njih, tako da ih ti više ne napadaš, a oni će ti oprostiti sve prijašnje krivice i više te neće progoniti ni ljudi ni psi.”

 Kad je to Franjo izrekao, vuk je pokretima tijela, repa, očiju i prigibanjem glave dao do znanja da prihvaća što mu je Franjo rekao i da će se toga držati.

Nakon toga Franjo je kazao: “Brate vuče, budući da si spreman sklopiti mir i držati ga, obećavam ti da će te ovi ljudi hraniti tako dugo dokle god budeš živ i nećeš nikada biti gladan, jer znam da si ti ova zla činio samo zbog gladi. Budući da sam ti pribavio ovo dobročinstvo, hoću da mi obećaš da nećeš ugrožavati ni ljude ni životinje. Obećavaš li mi?” Kimajući glavom, vuk je dao znak da to obećava.

Nato reče Sv. Franjo: “Brate vuče, hoćeš li se zakleti da ti mogu vjerovati?” I pruži mu ruku da primi zakletvu, a vuk podigne prednju nogu te stavi šapu u ruku Sv. Franje, dajući tako znak da mu se može vjerovati.

Na kraju je Sv. Franjo rekao: “Brate vuče, zapovijedam ti uime Isusa Krista da pođeš sa mnom bez straha u grad, pa da potvrdimo ovaj mir uime Božje.” Tada je vuk poslušno pošao s njim kao krotko janje. Kad su građani vidjeli taj prizor, bili su veoma zadivljeni. Vijest se brzo proširi gradom. Svi ljudi, muškarci i žene, veliko i malo, mlado i staro, svi su se okupili na trgu da vide vuka s Franjom.

Sv. Franjo je stao pred veliko mnoštvo i počeo propovijedati. Između ostalog, rekao im je kako je zbog njihovih grijeha Bog dopustio spomenutu nevolju. Kazao im je da je mnogo veće i pogubnije zlo pakleni oganj koji će za osuđenike vječno trajati, dok bijes vuka može ubiti samo tijelo, a ne dušu. Koliko se više treba bojati paklenih ralja kad se toliko mnoštvo plaši ralja vuka. Poticao ih je na obraćenje, na povratak Bogu i na pokoru za svoje grijehe. Franjo poučava građane da je grijeh opasniji od divljih životinja. Zabrinut je ne samo za vanjske opasnosti (vuk) nego i za unutarnje (narod). Više od opasnosti vuka koji napada stado Franju je brinula činjenica da su ovce bile nevjerne Pastirovu glasu, da su gubijski građani zastranili i ne slušaju Božji glas. Zabrinut je za sve kršćane koji su živjeli u nevjeri, a koja ih je okovala živjeti protiv Božje zamisli. Smatrao je stoga da im svima na trgu treba progovoriti o vlastitom obraćenju i mirotvorstvu.

Na kraju propovijedi, naglasio je sljedeće: “Čujte, moja braćo, brat vuk koji je sada ovdje s nama obećao mi je da će s vama sklopiti mir i da vas više neće ni u čemu ometati ako mu vi obećate da ćete ga svaki dan hraniti, a ja vam jamčim da će vuk održavati ovaj naš mirovni ugovor.” Tada je narod jednoglasno obećao da će vuka hraniti. Sv. Franjo je pred svima pitao vuka: “A ti, brate vuče, obećavaš li da ćeš držati mirovni ugovor, da nećeš ništa nažao učiniti ni ljudima ni životinjama?” Tada je vuk pokleknuo, prignuo glavu te je blagim glasom, pokretima tijela, repa, ušiju i očiju nastojao pokazati da se želi držati dogovora.

I Svetac je zaključio: “Brate vuče, želim da mi dadneš znak vjernosti pred ovim narodom, kao što si mi već obećao izvan grada, da me nećeš prevariti u mom obećanju i jamstvu što sam ga za tebe učinio.” Tada je vuk podigao nogu i stavio je u Franjinu ruku.

Nakon toga u narodu je nastalo veliko veselje i divljenje zbog vijesti o čudu i sklopljenom miru s vukom te su vapili prema nebu. Hvalili su i blagoslivljali Boga što im je poslao Franju te ih po njegovim zaslugama izbavio od ralja okrutne životinje.

Vuk je još živio dvije godine u Gubiju. Hodao je pitomo od vrata do vrata ne čineći nikome zlo. Ljudi su ga hranili. Kad je išao gradom, nikad nije ni jedan pas zalajao na njega. Nakon dvije godine uginuo je od starosti, a građani su zbog toga mnogo žalili jer su se naviknuli gledati vuka kako pitomo hoda gradom te su se rado sjećali kreposti i svetosti Sv. Franje koje je učinio u ovom gradu.

Trebamo li shvatiti priču o gubijskom vuku kao povijesnu? Je li se to uistinu dogodilo? Ova priča je priča o sukobu dviju strana koje nisu pronalazili međusobno rješenje raspleta sukoba, a u koji je Franjo bio uključen. Ona nam daje neke elemente i pouke kako se možemo uključiti u rješavanje sukoba po Franjinu primjeru.

Franjo je bio mirotvorac i stoga je svagdje i svakome nosio mir. Njegov pozdrav je bio: Mir i dobro. Prvi franjevački element je susresti se licem u lice s konfliktom i čuti problem. Nakon saslušanja gubijskih građana i njihovih žaljenja, Franjo se osjetio odgovornim te je odlučio susresti se s protivnikom. Odbacio je svaku misao osuđivanja vuka. Želio ga je prvo susresti. Svaki veliki sukob donekle utječe na cijelo čovječanstvo jer utječe na zajedničko dobro. Individualizam je zavaravanje. Nismo stvoreni sami, stvoreni smo živjeti u zajedništvu. Stoga smo odgovorni za klimu koju i u kojoj živimo, i zbog toga Franjo intervenira.

Drugi franjevački element rješavanja sukoba jest biti razoružan. Služiti se oružjem je nasilje, a nasilje ne može donijeti stvarno rješenje. Nositi oružje znači prijetnju i opasnost. To je uzajamna opasnost. Nenasilje zahtijeva hrabrost, snagu i mudrost. Isto tako zahtijeva zajednicu. Mi trebamo zajedništvo. Franjo je išao susresti vuka bez ikakva oružja, ali s bratom.

Sljedeći element na koji nas Franjo poziva glede rješavanja sukoba jest imati Boga u središtu. Ne zbog toga da imamo neku magijsku ili nadnaravnu snagu, nego da se sjetimo da nismo glavni, da nemamo kontrolu nad svim, da ovaj svijet nije naš vlastiti. Mi smo dio svega stvorenoga, pozvani smo brinuti se o njemu, uživati u njemu i koristiti se njime s poštovanjem. To je zajedničko dobro, jer je za sve nas.

Četvrti element je ujedno središte franjevačkoga pokreta: svi smo braća i sestre, i moramo biti u zajedništvu jedni s drugima. Svako stvorenje zaslužuje da mu se približavamo kao bratu ili sestri. Tek tada stvaramo prostor za oproštenje i pomirenje. U sukobu nema dobre i loše strane, postoje samo strane koje stoje udaljene jedna od druge zbog nekog razloga. Potrebno je uzajamno oproštenje i povratak na zajednički hod. Potrebno je pomirenje ponovnoga zajedničkog hoda bez straha i mržnje.

Dakle potrebna je promjena, i to je zadnji element mirotvorstva. Konflikti većinom izrastaju iz nepravednosti, s kojom se potrebno suočiti i ispraviti je. Franjo je shvatio da vukov bijes dolazi od gladi. Vuk ima pravo jesti kao što to imaju pravo i građani Gubija. Uvjerio je građane da trebaju podijeliti hranu s vukom. Ako želimo mir, moramo donijeti pravdu toj situaciji. Ne možemo činiti mir, nego mir dolazi iz pravde. Ako se slažemo da smo kao franjevke i franjevci mirotvorci, kao što su to bili Isusovi učenici i drugi ljudi dobre volje, tada moramo uvažiti da rad za pravdu nije samo jedna opcija. Oni koji hoće i žele mir moraju činiti pravdu.

Konflikti se događaju na svakom području. Ne smijemo ih se bojati ni zanijekati, ali se trebamo učiti kako se nositi s njima. Možemo se pitati što milijun franjevki i franjevaca po cijelome svijetu ima reći vukovima i građanima danas.

 

Franjo propovijeda majmunima

 

Drage sestre i draga braćo, vi majmuni koji ste na stablima i vi koji ste na zemlji. Želimo biti zahvalni jedni za druge, zato što postojimo i mi ljudi i vi životinje. Želimo zajedno Boga hvaliti i slaviti za majku zemlju koja nas uzdržava, oblači i hrani, za stabla koja nas fasciniraju, za sunce koje volimo, za vodu u kojoj se možemo osvježiti i razigrati.

Želimo Boga hvaliti za šume i stabla koji štite životinje, a posebno vašu mladunčad, i čuvaju ih od opasnosti. Cijenimo njihovu brigu, ljubav, blizinu i sve što jedni drugima iskazujemo. Naš odgoj pokazuje sigurnost, mir i pripadnost obitelji te se tako tu možemo udomaćiti i osjećati dobro kao kod kuće.

Ne mogu a da vas ne upozorim na neprimjereno ponašanje koje se primijeti među vama. Pozivam vas na pažnju i dolično ponašanje jednih prema drugima. Ne može nemoćan paziti na onoga koji je na slabijem položaju, nego se pobrinite za brata ili sestru, da svi jednako dobijete i budete pravedni.

Ja vas pozivam na obraćenje. Nemate puno vremena, i ne ljutite se jedni na druge. Što je netko manji i nemoćniji, to mu je više potrebna vaša briga i pomoć. Što je netko od vas jači i što je spretniji popeti se na drvo i na njemu više stajati, to je više pozvan drugima služiti i reći: neću dopustiti da me drugi služe, nego ja želim služiti. Kad to napravite i kad se tako ponašate, onda činite zajednicu koju je i Isus utemeljio na zajedništvu, miru, dobroti, ravnopravnosti. Samo tada možemo Boga hvaliti i slaviti te njegovu veliku ljubav u međusobnom zajedništvu ponovno doživjeti.

 

A nakon toga i pčelama

 

Tako divne Bog vas je stvorio, drage sestre pčele. Stoga plešite i pjevajte. Želimo se okupiti na slavlje sa suncem i cvijećem, s medom i mlijekom. Vinite se u visinu Bogu da vas On preoblikuje i izgradi.

Kako su prekrasna vaša saća: šesterokutna, zlatna i geometrijska. Tom djelu se divim. Sve teče medom i životom. U vama prepoznajem znak jednoglasja koji se pretvara u neprestanu pjesmu. Tako vas je lijepo gledati kako marljivo radite i plod donosite. Vrlo ste drage i korisne te sam sretan kad vidim vaše zajedništvo i ljepotu suradnje.

Međutim dopustite mi da vam kažem što mi smeta u vašem životu i što trebate popraviti. Slušajte me, važno mi je, obratite se. Ne preostaje vam još puno vremena, ubrzo ćete morati umrijeti. Smeta mi da je samo jedna kraljica koja vlada, a sve druge moraju služiti, slušati i biti podložne. Sestre pčele rade, mnoge kao čistačice, zatim kao one koje paze djecu i, konačno, one koje prave saće i prikupljaju med. Sve se radi za kraljicu. To nije volja Božja. Razmislite o nepravdi.

Živite život jedni s drugima kao prava braća i sestre, kao zajednica gdje svi, mali i veliki, visoki i niski, dijelite radosti i poteškoće jedni s drugima. Po tome ćete vršiti volju Božju.

 

A onda su na red došle i lisice

 

Drage sestre lisice, vaši zemaljski prijatelji drže vas lukavima i pametnima. Ali znajte da mudri i pametni imaju samo ono što su primili. Stoga vas želim pozvati da hvalite i slavite Boga.

Hvalite ga, drage sestre lisice, jer vas je On stvorio. U trenu se možete pojaviti, plijen uloviti i nestati. Čuvajte se, klonite se loviti u okružju tuđih jazbina kako ne biste susjede učinile neprijateljima. Sve možete jesti: plodove i kruške, meso i gljive. Zato hvalite Boga jer vas je raznoliko oboružao tako pametne i mudre.

A je li vam uistinu pametno i mudro kada druge životinje protjerujete iz njihovih jazbina kako biste same u njima stanovale? U to sumnjam!

Dopustite mi da vam jasno kažem, drage sestre lisice, to je lijeno, pogrešno i komotno. Razmislite kako vas smrt u konačnici ne bi učinila kukavičkim, lijenim i komotnim životinjama.

Ukoliko se obratite, vidjet ćete kako vaša slava raste među stvorenjima. I cijeli svijet će imati razloga hvaliti vašega Stvoritelja.

 

Zaključak

 

Sveti Franjo u sva četiri primjera poziva životinje na obraćenje. Gubijskoga vuka poziva na mirotvorstvo, majmune na dolično ponašanje jednih prema drugima, pčele na pravednost raspodjele rada i života, a lisice da lukavim načinom života ne ugrožavaju druge, nejače i manje.

Zasigurno se na svim ovim primjerima može razmišljati i meditirati. Tu osobitu ljubav prema svemu stvorenom Franjini drugovi svjedoče u Asiškom zborniku gdje su zapisali da su se ševe okupile oko Porcijunkule 3. listopada 1226. kako bi Franju ispratile svojom pjesmom: “U subotu uvečer nakon Večernje, kad se blaženi Franjo preselio Gospodinu, prije nego što se spustila noć, mnoštvo je ševa doletjelo iznad krova kuće u kojoj je ležao blaženi Franjo, ali nisu visoko letjele, nego su naokolo lijetale i pjevale.

Mi koji smo bili s (usp. 2 Pt 1, 18) blaženim Franjom i koji smo ovo o njemu napisali svjedočimo (usp. Iv 21, 24; 3 Iv 12) da smo više puta čuli kako govori: ‘Budem li razgovarao s carem, molit ću ga da iz ljubavi prema Bogu i na moju molbu izda pisanu naredbu: Neka nijedan čovjek ne ubija sestre ševe i neka im ne čini nikakvo zlo. Isto tako neka bi odredio da svi upravljači gradova i gospodari tvrđava i sela imaju svake godine na Božić narediti ljudima da po putovima izvan gradova i tvrđava nabacaju pšenice i drugoga zrnja da bi napose sestre ševe i druge ptice imale hrane na dan tolike svetkovine. I neka iz poštovanja prema Sinu Božjemu, koga je Blažena Djevica, njegova Majka, položila u jasle (usp. Lk 2, 7) između vola i magarca, te noći svaki čovjek stavi obilno krmē braći volovima i magarcima. Isto tako neka bogataši na Božić nahrane sve siromahe.’

Blaženi je Franjo svečanije slavio Rođenje Gospodinovo negoli ostale Gospodinove blagdane jer, iako je Gospodin i po otajstvima ostalih svetkovina izveo djelo našega spasenja, ipak, kad nam bijaše rođen (usp. Iz 9, 6), kao što je govorio blaženi Franjo, on nas je spasio. Zato je htio da svaki kršćanin toga dana radosno kliče u Gospodinu i da svaki čovjek za ljubav njemu koji nam je dao samoga sebe (usp. Tit 2,14) bude radosno darežljiv ne samo prema siromasima nego također prema domaćim životinjama i prema pticama.

Blaženi je Franjo o ševi govorio: ‘Sestra ševa ima kapucu poput redovnika; ona je ponizna ptica, rado skakuće putem ne bi li sebi našla pšeničnoga zrnja. Pronađe li ga čak i među životinjskim izmetima, izvlači ga i jede. Leteći, hvali Gospodina poput dobrih redovnika koji, prezirući zemaljska dobra, neprestano borave u nebesima (usp. Fil 3, 20). Osim toga i njezina je odjeća slična boji zemlje. Njezino perje pruža primjer redovnicima da ne nose upadnu i mekušastu odjeću, nego neka ona bude kao ugasla, kao što je boja zemlje.’ Budući da je blaženi Franjo sve to opažao na sestrama ševama, zato ih je vrlo volio i rado promatrao” (AsZb 14).

Govori li meni nešto ijedna od ovih Franjinih poruka? Franju je nemoguće imitirati, ali ga je moguće nasljedovati. Nastojim li stoga biti mirotvorka, biti bolja prema drugima, pravednija te pomagati slabijima? Sveti Franjo je, pozivajući na obraćenje, nastojao govoriti o Bogu svima. A ja?

 

S. Kata Karadža