Iz dnevnika jedne redovnice


„Dragi dnevniče,...pošto tebi sve govorim reći ću ti i svoju najveću želju. Moja najveća želja je slijediti put mnogih ljudi, točnije slijediti put sv. Franje i svih sestara.“

Zašto sam franjevka?


Biti franjevka i franjevac u Bosni znači između ostalog i to – tražiti i graditi mostove zajedništva. I zato sam željela biti i jesam franjevka!!! 

Rubac!


Zato ću se vratiti na početak svoje priče: znate li što me kao dijete fasciniralo kod časnih sestara? Nevjerojatno, ali istinito: rubac/maramica u njihovu  džepu. 

Moji planovi za budućnost


Karijera je nešto što se stječe vlastitim trudom. Po mogućnosti trebala bi biti uspješna, a ja svoju karijeru želim steći u samostanu.

Božji poziv i moj odaziv


U devetnaestoj godini dragi Bog me pozvao od ovaca i koza, kao kralja Davida. On me je već od majčine utrobe odabrao za ovaj poziv.

Bog je taj koji bira


Došla sam sestrama franjevkama, a onda sam htjela u klauzurni red. Pokušala sam, ali sam uvidjela da sam tu klauzuru živjela samo izvana, a ona treba krenuti iz srca. 

Moj put kroz traženja


Nije uvijek jednostavno otići i odabrati. Nekad se ispostavi da je odabir pogrešan, ali Bog ima zadnju riječ i sve izvede na pravi put.

Hrabrost prvih koraka


Nije dovoljno samo otkriti koji ti je put Bog namijenio, potrebno je dovoljno snage i odvažnosti ostaviti sigurnost i ljudske obzire te poći tim putem.

"Gospodine, Ti sve znaš!"


Znam da je odgovor na Božji poziv proces koji traje. Željela bih da traje dokle god sam živa. Iskustvo je to neprocjenjive vrijednosti. Dopustite si ga!

I Bog voli priče!


Priča o mom duhovnom pozivu započela je davno prije moga rođenja. Stoga namjera siromaštvom riječi obuhvatiti Božji zahvat već je na početku osuđena na neuspjeh...

Ljudi moji, je li to moguće?


Kroz molitvu i druženje sa sestrama spoznavala sam da me Bog želi kao časnu sestru, upravo ovakvu kakva jesam te da mi čini bolje no što si sama mogu poželjeti...