Došašće - svjetlo ili tama?

Fotografije uz članak 1
05.12.2017

U subotu uoči prve nedjelje došašća u popodnevim satima u župi Otinovci-Kupres održana je duhovna obnova za roditelje prvopričesnika i krizmanika. Po završetku duhovne obnove sudionici su zajedno s ostalim vjernica sudjelovali na svetoj misi koju je predslavio župnik vlč. Tomo Mlakić uz koncelebraciju župnog vikara vlč. Marka.
Po završetku svete mise svi smo se zajedno u procesiji uputili do porušenih temelja filijalne crkve (porušene u ratu). Nakon molitvenog djela, pjevali smo adventske pjesme, a potom su upaljena svjetla na adventskom vjencu i božićnom  boru. Tako su župljani Otinovaca, mladi i stari, zapaljenim svjetlom, započeli svoj adventski hod u susret Kristu koji dolazi.
Na prvu nedjelju došašća održana je duhovna obnova u našem Duhovnom centru u Bugojnu na temu Došašće – svjetlo ili tama. Obnovu je predvodila s. Ines Vujica. Cilj ovih duhovnih obnova jest potaknuti sudionike na ozbiljnije promišljanje o životu kao daru i zadatku. Došašće kao i život nije statično, nego dinamično vrijeme. U ovom vremenu našeg hoda ususret Kristu koji dolazi evanđelje nas poziva da se prisjetimo kako naš život nema samo zemaljsku dimenziju, nego je usmjeren prema vječnosti. Na ovu zbilju i ozbiljnost nas podsjeća sam Isus kada kaže: „Što vama kažem, svima kažem: Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas“. (Mk 13, 33-37). Promišljali smo o ozbiljnosti i važnosti ovih Isusovi Riječi. Paziti, znači biti savjestan, temeljit i oprezan, a istovremeno uključuje želju za savjesnim obavljanjem povjerenih nam dužnosti i poslova. Savjesnost je vrlina koja se manifestira kroz spomenute karakteristike, a podrazumijeva disciplinu, pažljivost, promišljenost, sposobnost organizacije, pažljivo promišljanje prije djelovanja i ambiciju.

Poziv na budnost nam osvješćuje vjersku istinu. Na koncu svojih dana svatko će od nas morati položiti račun o tome kako je živio, kako se služio svojim sposobnostima, je li ih koristio samo za sebe ili na dobro braće i bližnjih. Koliko smo blizu Bogu? Koliko i kako smo kao kršćani usklađeni prema Božjim zapovjedima i zakonima? Je li nam život doista kršćanski!? To su pitanja na koja smo zajedno kušali dati odgovor. Iako smo grešni, slabi i nerijetko daleko od usklađenosti prema Bogu i njegovim zapovijedima, vjerujemo u Božje milosrđe i ljubav. Ljubav Božja, kojoj idemo ususret, dolazi da nas spasi i otkupi. Ako mu otvorimo svoja srca, On će nas liječiti, ozdravljati, oslobađati, preobražavati.

U meditaciji o svijeći dopustili smo da nas svijeća pouči smislu i vrijednosti života. Svijeća ima samo dvije mogućnosti: ostati nedirnuta u kutiji, zaboravljena u tami ili gorjeti i postati sve kraća, ali dati sve što ima u korist svjetla. I s nama ljudima je tako. Možemo se povući u sebe. Možda su mnogi ljudi neraspoloženi, tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena jer se plaše biti ovdje za druge, donositi drugima svjetlo?  Mi smo kao kršćani pozvani približiti se ljudima i darovati im nešto od svoje topline, nešto od svoje dobrote. Što više budemo gorjeli za druge, to će svjetlije biti u nama samima. Hoće li naš život i ovo darovano došašće biti tama ili svjetlo koje će ostaviti trag, to ovisi o nama.

Duhovnu obnovu smo završili molitvom u našoj kapeli. U tišini i sabranosti zahvaljivali smo Isusu za dar života i novo darovano došašće. U skrušenosti srca, slabi i svjesni svoje grešnosti, molili smo da svojim svjetlom obasja naše srce i sav naš život, kako bismo i sami bili svjetlo Njegovo ovom svijetu.

Kao što svijeća, dok svijetli, izgara, tako i svi oni koji krenu za Kristom trebaju poput njega izgarati iz ljubavi. Ljubav košta. Tko želi istinski voljeti mora biti spreman na žrtvu. Tko želi svijetliti mora biti spreman izgarati. A onaj koji izgara u ljubavi, donosi svjetlo i toplinu u tamu ovoga svijeta i sam se pretvara u svjetlo koje će vječno svijetliti u Kraljevstvu Božjem.

S. Ines Vujica