Bugojno: 50 godina kuće Sv. Klare

Fotografije uz članak 7
30.11.2017

Na blagdan Svih svetih Franjevačkog  reda, 29. studenog 2017., proslavile smo 50 godina kuće Sv. Klare u Bugojnu. Svetu misu zahvalnicu predslavio je fra Miro Relota, gvardijan franjevačkog samostana u Fojnici, uz koncelebraciju župnika fra Zorana Tadića, dekana fra Vinka Markovića, župnika okolnih župa vlč. Josipa Lubare, vlč. Pave Nikolića, vlč. Tadije Ivoša, fra Marka Jukića i župnih vikara fra Tomislava Brkovića i fra Pave Vujice. Uz provincijsku predstojnicu s. Katu Karadža i zamjenicu provincijske predstojnice s. Lidiju Jurišić, savjetnicu s. Ines Vujica slavlju zajednice pridružile su se naše sestre iz Fojnice, Jajca i Bučića.

U svetoj misi, koja je središte i izvor sveg našeg života i djelovanja, uzdigli smo svoju hvalu i zahvalu Bogu, za Njegovu neizmjernu ljubav kojom je vodio i doveo našu zajednicu do ovog za nas važnog i značajnog dana. U misnu nakanu smo uključile zahvale Bogu za našu Provinciju, za pokojne sestre koje su ugradile sebe i svoj život u ovo mjesto, za brojne osobe koje su u proteklih 50 godina velikodušno i zauzeto pomagali sestrama te svojom duhovnom i materijalnom brigom bili vidljivi znak Božje providnosti na našem putu. Molile smo za zajednicu sestara koja danas živi i djeluju ovdje kao i za nova duhovna zvanja.

Fra Miro se u svojoj homiliji osvrnuo na vrijeme i okolnosti u kojima su sestre kupile župnu kuću od franjevačkog samostana u Fojnici. Istaknuo je osobno uvjerenje da su sestre blagoslov za zajednice i mjesta u kojima ih ima i u kojima vrše djela apostolata. U tom kontekstu se zahvalio sestrama za sve što su učinile i čine za naš narod i braću franjevce. Ne trebamo dopustiti da nas obuzme strah pred budućnošću. Ne trebamo se bojati i misliti da nas je malo.Potrebno je malo soli kako bi hrana bila ukusna. Ako je previše soli hrana može biti nejestiva jer je preslana“, kazao je fra Miro.

Nakon popričesne molitve riječi pozdrava i zahvale uputila je i provincijska predstojnica s. Kata. Kazala je kako je ovo doista naša kuća molitve za cijelu Provinciju i stoga je s pravom nazivamo naš duhovni centar. „Zato ova kuća progovara na različite načine. Ponekada je prostorno bila tijesna i možda nije dovoljno zadovoljavala potrebe događaja, ali to nam nije smetalo – jer je u njoj bilo nešto puno važnije od prostora i udobnosti – u njoj je bio život. Usudim se reći da ova kuća i ova kapela svojom toplinom pruža gostoprimstvo svima koji kucaju na njezina vrata. Vjerujem da tjesnoća ove naše kuće nije stisnula srca mnogih sestara i ljudi koji su kroz nju prošli, po uzoru na našega serafskog oca Franju koji se uvijek trudio „oko svete prostodušnosti i nije dopuštao da tjesnoća mjesta stisne širinu srca. Zato je na grede prebivališta napisao imena braće da svaki, kad bude htio moliti ili počivati, mogne znati gdje mu je mjesto, a i zato da ne bi tjesnoća malena prostora narušavala šutnju srca…“ (1Čel 44). Unatoč mnogim bujicama neprilika, kuća je ostala vjerna svom prvotnom poslanju – da bude duhovni centar. Tu njezinu izvornost želimo i dalje njegovati i živjeti, kazala je s. Kata.

Nakon svete mise nastavili smo naše slavlje za zajedničkim objedom. Kućna predstojnica s. Mira Bliznac zaželjela je svima dobrodošlicu i izrazila zahvalnost sestrama i braći svećenicima što su svojim dolaskom uzveličali ovo naše slavlje. U spontanom i ugodnom druženju kod zajedničkog stola, čestitke i riječi zahvale sestrama uputili su fra Vinko, fra Zoran, vlč. Pavo i vlč. Tadija.

Kao kršćani pozvani smo i poslani biti u životu ono što je sol u hrani. Vrijedimo samo onoliko koliko ukusa dajemo i koliko spasavamo svijet, koliko topline i ljubavi iz sebe ižarujemo, odnosno koliko smo tame sposobni pobijediti u samima sebi, koliko straha, osvete, zla i mržnje u sebi nadvladavamo. To je ono što nas čini solju zemlje.

S. Ines Vujica