Čestitka provincijske predstojnice s. Kate Karadža o svetkovini sv. Franje

Fotografije uz članak 1
03.10.2017

Drage sestre!

Kako to redovito činimo svake godine, i uz ovogodišnju svetkovinu našega svetog oca Franje želim preko ovih riječi doći do svake sestre i zajednice naše Provincije te pozvati vas na osobno i zajedničko promišljanje o redovničkom življenju, ove godine na poseban način po zavjetu siromaštva. Željela bih da vrednota – siromaštvo – koja je stoljećima nadahnjivala brojne redovnike i redovnice, a na koju nas i Isus poziva, usmjerava naše promišljanje, ali još više naše djelovanje i život.

Siromaštvo! Vjerujem da riječi, koje bi nam pokušale približiti njegovo značenje, nisu tako rječite kao što su rječite konkretne životne situacije. Zato je potrebno zagledati se u izvrsne biblijske i svetačke primjere življenoga siromaštva. Isus u brojnim zgodama poučava o siromaštvu, a zorno to čini u razgovoru s bogatim mladićem kojega savjetuje: Hoćeš li biti siromašan, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu.  A onda dođi i idi za mnom. (Mt 19,21). Ne progovaraju li i nama danas te riječi o nužnosti takvoga životnoga stava i uvjeta nasljedovanja.

Sveti naš otac Franjo ne samo da je svojoj braći često govorio o siromaštvu, već sklapa Savez s gospođom Siromaštinom. „Među ostalim izvrsnim i istaknutim krepostima koje u čovjeku pripravljaju mjesto i prebivalište Bogu te pokazuju uzvišeniji i prohodniji put (usp. 1Kor 13,1) kojim se dolazi k njemu, sveta Siromaština izvjesnom prednošću nadvisuje sve ostale i premašuje slavu ostalih posebnom ljupkošću. Ona je osnovica i čuvarica sviju kreposti te punim pravom među ostalima evanđeoskim krepostima položajem i imenom zauzima prvo mjesto. (...) Zato se blaženi Franjo kao pravi Spasiteljev nasljedovatelj i učenik na početku svog obraćenja svim žarom, svom čežnjom i posvemašnjom promišljenošću dao na traženje svete Siromaštine ne bi li je našao i prigrlio. Nije krzmao pred protivštinom, nije se plašio neuspjeha, nije izbjegavao napor, nije zazirao ni od kakve tjelesne nevolje samo zato da bi mu se konačno pružila mogućnost da uzmogne prispjeti do nje kojoj je Gospodin predao ključeve kraljevstva nebeskoga (usp. Mt 16,19)“ (SgS 1.4). U ovom citatu alegorijski se govori o visokom idealu kršćanskoga života u uvjerenju da je upravo gospođi Siromaštini Gospodin predao ključeve kraljevstva nebeskog.

Sveta Klara također duboko cijeni siromaštvo te traži Povlasticu siromaštva kako bi svojim oblikom života ostala vjerna najuzvišenijem siromaštvu. I Franjo i Klara cijeloga života nastoje živjeti evanđeosko siromaštvo Krista siromašnog, a onda poticati svoju braću i svoje sestre na nasljedovanje Isusa Krista. To je cilj koji i danas, nakon više stoljeća, privlači ljude.

Uz spomenute primjere ističem da i naše Konstitucije, u poglavlju Posvećenje u evanđeoskom siromaštvu, potiču da budemo siromašne u duhu. Prihvaćajući siromašnog Krista i nastojeći ga slijediti, sestre svjedoče da je Bog istinsko bogatstvo ljudskog srca. Siromašan je onaj koji rado podnosi oskudice ne uznemirujući se ako mu se štogod uskrati, koji se ne umišlja zbog naravnih darova i ne žalosti zbog mogućih neuspjeha, znajući da Bog onima koji ga ljube sve okreće na dobro. Drage sestre, duh siromaštva neka se očituje u stilu našeg sestrinskog života nadahnutog kriterijima poniznosti, franjevačke jednostavnosti i gostoljubivosti, u radosnom zajedništvu materijalnih i duhovnih dobara.

Nije potrebno posebno isticati kako se duh siromaštva u mnogočemu danas razlikuje od duha vremena života naših suvremenika. Mnogima je takav život jednostavno nerazumljiv, neobičan ili čak nedostižan. I doista, nije uvijek lako – promatrano očima svijeta – shvatiti dubinu i značenje nekih vrijednosti, stila života ili same žrtve. Isus je sam bio svjestan da njegove učenike svijet neće razumjeti. Siromaštvo, u prvom redu podrazumijeva slobodu od raznih navezanosti koje nas mogu zarobljavati, omogućava nam nadalje cjelovitije predanje i nasljedovanje Isusa Krista. Također, vjerne franjevačkom duhu sestre osobno i zajednički svjedoče siromaštvo izbjegavajući gomilanje vremenitih dobara i pomažući potrebnima.

Promišljanje o siromaštvu suočava nas također i s mnogim pitanjima: Što znači za nas školske sestre franjevke siromaštvo duhom? Jesmo li navezane na mnoge stvari koje nam nisu potrebne i je li naše srce udaljeno od onoga što smo zavjetima obećale? Kako živimo siromaštvo u zajednicama naše svakodnevice? Živimo li i same i svjedočimo li slobodu od navezanosti na mjesta, ljude, stvari? Stavljamo li se na raspolaganje Božjoj volji i potrebama Zajednice? Jesmo li zahvalne? Je li nam vrijeme da ostavimo svoju uhodanost i da doista krenemo novim putem koji će nas mijenjati i obnavljati?

Željela bih da nas autentično siromaštvo čini kadrima za veće prostore nutarnje slobode, istančaniji osjećaj za onoga tko je u potrebi, na koncu za ljubav prema Bogu i ljudima. U tom duhu, drage sestre, želim svima vama mirom i dobrom ispunjenu svetkovinu našega svetoga oca Franje.

 

Vaša,


s. Kata Karadža

provincijska predstojnica

 

Sarajevo, o svetkovini sv. Franje 2017.