Često postavljana pitanja o pozivu

Fotografije uz članak 1
Jesu li kasne godine prepreka za ulazak u samostan?

Nije prepreka. Danas veliki broj osoba dolazi u samostan nakon što su završili fakultete ili radili u nekim svjetovnim zanimanjima.  

Treba li prekinuti svaku vezu s obitelji ulaskom u samostan?

Ulaskom u samostan ne prekida se veza sa obitelji. Što više, povezuju se još jače na duhovni način preko molitve. Ne zanemaruje se niti održavanje kontakata bilo preko posjeta ili na drugi način, vodeći uvijek računa, kao i u svemu, o umjerenosti. Na poseban način i sama redovnička zajednica povezuje se u duhovnom prijateljstvu sa obiteljima svojih članova.

Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci koja osjećaju poziv?

Često puta mnoga djeca, već od djetinjstva u sebi znaju osjetiti klicu poziva na redovnički život. Roditelji ponajprije svojim životom i primjerom bude u djetetu onu klicu vjere iz koje kako ono sve više raste i sazrijeva odlučuje se za poziv. Kada dijete vidi roditelje koji mole, kada od njih usvaja molitve, kada ga odgajaju za dobro, za ljubav… tada se otvara prostor da dijete upozna Boga i što On od njega želi bilo u redovničkom ili u nekom drugom životnom pozivu.

Kako biti siguran da te Bog zove u redovništvo?

Ako osoba osjeća da je Bog zove, ali nije do kraja sigurna da je to njeno pravo mjesto, s vremenom će u osobi sve više rasti jasnoća što je za nju najbolje da odabere, no bitno je voditi redoviti sakramentalni život (sudjelovanje na Euharistiji i sakramentu pomirenja – ispovijedi). Također uvijek postoji mogućnost boravka u redovničkoj zajednici u kojoj se može upoznati način života i karizma Reda, a dobro je imati i duhovnoga vođu koji može osobu usmjeravati na slobodan izbor poziva.

Što napraviti ako poznamo nekoga tko ima poziv, a protive mu se njegovi najbliži?

Često puta roditelji, i sa najboljim namjerama, ne dopuštaju svome djetetu da ode u samostan. Kao prvo dobro se je moliti za tu osobu da joj Bog otvori put da se može odazvati. Nije loše niti, koji puta, porazgovarati sa roditeljima, ako su roditelji zreli kršćani da razumiju značenje odabira jednoga drugačijega stila života svoga djeteta, od onoga koji bi oni htjeli. Koji puta važno je savjetovati osobu koja osjeća poziv da bude strpljiva dok se situacija ne smiri jer ako Bog zove i ako se želimo odazvati Bog će naći načina da "otvori" vrata za posvećeni život. U svakom slučaju na koncu svatko mora sam živjeti svoje životne odabire, bilo poslušan vlastitoj savjesti, bilo u prilagođavanju očekivanjima svoje okoline.