Redovnički poziv u svjetlu odaziva Djevice Marije

Fotografije uz članak 1


Tko to od nas nije u djetinjstvu zamišljao čime se će baviti u budućnosti?! Mnogi su zasigurno bili uvjereni da će postati važni, uspješni, slavni, ali i da će imati svoju obitelj koja će živjeti u idiličnom okruženju. I odrastaš s nekakvim takvim uvjerenjem i usmjeravaš se u skladu s tim svojim planovima. I onda, kad možda imaš već sve nekako savršeno zamišljeno u svojoj glavi, dogodi se nešto sasvim neočekivano zbog čega potpuno mijenjaš zacrtane putove.  Dogodi se Božji poziv na koji poput Marije odgovaraš: „Neka mi bude po Tvojoj riječi!“ A htio si prije toga imati svoju obitelj, graditi budućnost u nekom malenom mirnom mjestu. Vjerojatno je takvo što željela i Blažena Djevica Marija, ali Onaj koji nas je stvorio ima za nas drugačije zamisli na koje mi pristajemo iako nikad nismo sigurni u kakvu smo se avanturu upustili. Marija nije znala na što je sve pristala kad je rekla svoj fiat neka mi bude. Ni ja, a niti bilo tko od Bogu posvećenih osoba, ne zna što ga čeka u našem redovničkom služenju Crkvi, ljudima. Kad kažeš Bogu svoj Evo me onda mu dadneš pristanak na sve njegove incijative vjerujući mu bezuvjetno.

Ali nije to sve tako jednostavno! Prije nego je pristala postati majkom Božjeg Sina, Marija se pitala kako je to moguće i kako će se odigrati taj plan spasenja. Vjerojatno se pitala i zašto je Bog izabrao baš nju od svih djevojaka na svijetu. Na mnoštvo sličnih pitanja pokušavamo i mi naći odgovor kad osjetimo u svojem srcu Božji poziv. Jer puno je boljih, pametnijih, plemenitijih, sposobnijih i radosnijih osoba koje bi bile puno idealnije Božje zaručnice. Sumnjamo na početku u svoj poziv, nastojimo ga utišati i ignorirati, pronalazimo mnoštvo izgovora kojim bi opravdali svoju nedostatnost. A Bog strpljivo čeka na naš odgovor i šalje mnogo puta različite anđele Gabriele da nam razjasne što nam se to događa i otkud smo odjednom počeli razmišljati o redovničkom načinu života. I kad iskoristiš sve izgovore te shvatiš da si uzalud tražio smiraj i smisao na krivim mjestima, poput Marije odgovoriš Bogu u svojem srcu: Neka mi bude. Ali, da se razumijemo, baš onda kad misliš da si se svojim pristankom konačno riješio svih sumnja i problema oko izbora životnog puta, baš tada počinje velika pustolovina u kojoj nikad ne znaš što te čeka.

Kad je Marija pristala na Božji plan spasenja, anđeo Gabriel je otišao od nje. Ostala je sama bez ikakvih dodatnih uputa što joj je i kako činiti. Preostalo joj je samo čekati, osluškivati i pohranjivati Božje riječi u svojem srcu. Na sličan put je pozvana i Bogu posvećena osoba jer u našem pozivu neprestano moramo promišljati nad Božjom riječju da bi znali što nam je činiti. Ne možemo djelovati po vlastitim nadahnućima nego tražiti što je Božja volja, a kad ju spoznamo onda nam ne preostaje ništa drugo nego li ju vršiti. A osluškivanje Božjih riječi traje cijeli život jer poslanje se mijenja i mi idemo iz jednog mjesta u drugo, s jedne dužnosti na drugu. Ne činimo ništa drukčije u odnosu na Mariju. Ni ona nije ostala čitav svoj život u svojem rodnom mjestu Nazaretu nego je slijedeći Isusa stigla do Jeruzalema gdje je ostala i nakon njegove smrti dijeleći s apostolima radost uskrsnuća i poslanja Duha Svetoga.

Marijinim neka mi bude započela je jedna ljepša era čovječanstva. Njeno predanje u Božje ruke omogućilo je svima nama spasenje i slobodu od grijeha i smrti. Naš pak odaziv Božjem pozivu želi u svakom vremenu uvijek iznova posvješćivati svijetu tu radosnu vijest o Božjem postojanju i njegovom veličanstvenom zahvatu u našoj povijesti.

s. Maja Ivković