Livno, franjevački samostan

Fotografije uz članak 13
Gorička cesta bb
BIH-80101 Livno
Tel: +387/34/204-614; cent. 201-677​

Biskupija:

 

Godina osnutka podružnice:

 

Svrha dolaska sestara:

 

Apostolat sestara:

 

Broj sestara u zajednici:

 

Napomene:

Franjevci su 1852. god. od turskih vlasti dobili dopuštenje za podizanje samostana i crkve. God. 1854. započela je gradnja obiju zgrada po nacrtu Franje Moysesa iz Splita. Gradnju je vodio Ante Ciciliani iz Trogira (r. 7.2.1815; kod franjevačkih pisaca njegovo se prezime javlja u pogrešnom obliku Ceciliani; o tome: Čuvari baštine /Zbornik radova/, Imotski 1989, str. 356). Njega je u vođenju gradnje 1856. naslijedio Špiro Marić s otoka Visa. Crkva je bazilikalna trobrodna građevina s transeptom. Godine 1874. izmijenjen joj je krov, a 1876. Jozo Rako iz Dalmacije izradio je drveni oltar.

Uz podignuto zapadno krilo samostana, gradi se god. 1861-66. i južno, a na zapadnom se 1873. dograđuje još jedan kat. U vrijeme zaposjednuća BiH 1878. god. u samostanu je smješteno austrougarsko vojno zapovjedništvo, a i nekoliko drugih ustanova (pošta, sud...). Dio samostana je do 1884. god. korišten kao vojno skladište. U samostanu je bio smješten i dio bogoslova, a od god. 1905. do 1909. u njemu se nalazila bogoslovija za cijelu Bosnu Srebrenu.

Odmah po izgradnji samostana u njega je dovedena voda. Drvene vodovodne cijevi zamijenjene su god. 1885. željeznim.

Samostan je renoviran 1923, te 1987. godine. Po nacrtu Zlatka Ugljena proširen je za jedan trakt 1984-85. godine. Od 1942. do 1965. godine državne su vlasti držale dio samostanskih prostorija u svome posjedu.

U blizini samostana nalazi se groblje s kapelicom (izgr. 1885. god.) i nizom zanimljivih nadgrobnih spomenika (fra Mije Sučića, fra Dane Čulića, fra Frane Ćurića i dr.), a autori tih objekata su braća Mato i Jozo Radnić-Baje.

Godine 1906. crkvu je dekorirao slikar Marko Antonini. Kod samog ulaza on je predstavio crkvu u gradnji zajedno s njezinim graditeljima. Zatim slijede druge teme: Rođenje Isusovo, Marijino krunjenje (u konhi apside), te osobito nadahnuta djela Molitva u Getsemanskom vrtu i Pričešćivanje apostola. Značajne su mu još teme: Isus predaje ključeve Sv. Petru, Obraćenje Sv. Pavla, Branitelji bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije, Kamenovanje Sv. Stjepana i dr. Zadnjih godina u tijeku je restauracija ovih slika u prezbiteriju koje izvodi Suzana Damiani, profesorica na ALU u Zagrebu. U crkvi se nalaze i tri slike Gabrijela Jurkića.

Crkva je god. 1980-81. renovirana: pokrivena je bakrom, a zidovi s vanjske strane su prefugirani i učvršćeni.

Samostan obiluje kulturno-umjetničkim sadržajima. Budući da je izgrađen novi stambeni trakt, stari dio samostana ostao je na raspolaganju za muzejsku zbirku i galeriju te je preuređen za ovu namjenu. Zadnjih godina sagrađena je nova zgrada muzeja. Od starijih likovnih djela nekoliko ih je iz 18. stoljeća: Madona s djetetom (talijanski majstor), Sv. Ivan Nepomuk (majstor sjevernjačkog podrijetla), Sv. Petar i Pavao (barokni majstor) i dr. Nevelik broj slika potječe iz 19. stoljeća, mahom od nepoznatih majstora.

Ono po čemu je samostan na Gorici posebice poznat jest zbirka slika Gabrijela Jurkića. Samostan posjeduje također i slike drugih autora, uglavnom naših suvremenika, među kojima su N. Pivac, Lj. Lah, I. Šiško, J. Konta, M. Rosić, I. Propadalo, A. Pervan, J. Badrov, A. Pivčić i dr. U samostanu je živio i slikar-amater fra Anđeo Kaić, koji je slikao stariju seosku i gradsku arhitekturu, tipičnu za livanjski kraj.