...koji neka nam usavrši ljubav!

Fotografije uz članak 1

Svima nam je poznato da je ispunjenje Zakona Ljubav - Krist! Njegovoj savršenoj ljubavi se divimo, čudimo, prihvaćamo ju kao nešto božansko, daleko od shvaćanja ljudskog uma! I dičimo se imenom katolika čiji je Bog ljubav! Ljubav je čista milost, jer Ivan apostol kaže: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“ Ali i nastavlja: „Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“ (1 Iv 4,8-11) Prečesto se zaustavljamo na prvom retku ovog odlomka iz Prve Ivanove poslanice, i zaboravljamo ostatak… onaj dio koji nas poziva na odgovornost. A nama bi trebala ljubav biti svojstvena kao djeci Božjoj, jer je svojstvena Bogu koji nas stvori na svoju sliku i priliku.

 

Da bismo baštinili život vječni, potrebno je ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom, i svim umom svojim, a bližnjega kao sebe samoga. Nemoguće je ljubiti Boga, a ne ljubiti brata svoga. Takvog čovjeka Ivan u svojoj poslanici naziva lašcem. „Jer tko ne ljubi brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“(1 Iv 4,20) I uistinu, možemo sebe zavaravati, ali tu nema ni ljubavi ni slobode u duši, jer je to odraz čistog licemjerja. „Ljubiti znači moći bližnje sobom darovati i moći biti bližnjima obdaren; ljubav je dar i uzdarje; u takvu shvaćanju ljubavi ulagati u sebe znači ulagati istodobno i u svoje bližnje; raditi na sebi znači truditi se da budem što ljepši i korisniji Božji dar za druge. Isto tako, pomagati drugima, poticati njihov rast znači i osobno obogaćenje; bližnji su na neki način dio nas samih, naš vlastiti nastavak, produljenje, proširenje. Kada na Crkvu primijenimo sliku tijela, uloga i značenje ljubavi postaju još jasnije. Ljubav je ona koja udove povezuje sa svojom glavom i međusobno. Ako u ljubavi zataji jedan ud, trpi cijelo tijelo. Ljubav je povezana s odgovornošću za druge; kao udovi odgovorni smo za život cijeloga tijela.“ (Anton Tamarut)

Ljubav prema Bogu nije ljubav prema nekom imaginarnom, spiritulanom biću koje možda postoji, a možda ne. On nije božanstvo koje uništava one koji mu se ne pokoravaju. Božanstvo, ma kakvo ono bilo, bilo ono čovjek ili neka stvar bez duše, ne djeluje iz ljubavi. Distancira se od podanika i nema čovjeka koji bi bio dostojan stupiti u komunikaciju s njim. Bog objavljen u Isusu Kristu postade nama sličan u svemu osim u grijehu, hodao je zemljom kojom mi hodamo, prljao noge prašinom koju i mi na svojim ulicama gazimo. I uzeo križ kao katedru s koje će poučavati o čistoj ljubavi, stao visoko kako bi cijeli svijet vidio i čudo Njegovu Riječ. Ljubav ne pita je li tko što zaslužio, ona daruje. Isus je pokazao da je svaki čovjek vrijedan potpune Božje ljubavi. I zato se naša ljubav prema Njemu izražava kao sinovski stav vjerskog strahopoštovanja, ali isključuje servilni strah od Božje osude, kao što piše u 1 Iv 4,18: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.“


Zato mi molimo Isusa da nam usavrši ljubav, da njegova riječ „Mir vama“ uistinu odagna svaki strah i oslobodi nas za ljubav, odgoji našu slobodu, savjest, kako bi potaknuti od  Duha Svetog činili samo ono što je Božja volja. A Njegova je volja mir naš! Želimo li biti slični Bogu, moramo koristiti istu metodu koju On koristi i ono što on poučava s križa pronositi u svaki kutak najprije svoje duše, a onda cijelog svijeta.


I što još reći osim pozvati sve: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga, jer Bog je ljubav.“ (1 Iv 4, 7-8)

 

Prema bilješkama iz Jeruzalemske Biblije, napisala Andrijana D.