I. radosno otajstvo

Fotografije uz članak 1

„U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.“ (Lk 1,26-38)



Ako je itko ikada razmišljao o tome da Bog ne zna za njega, da je Bog od njega daleko, da je on samo neznatan stvor koji je puka slučajnost na ovoj zemlji, u ovom odlomku iz evanđelja po Luki imamo dokaz da to stvarno nije tako! Već na samom početku, Luka navodi točne podatke tko, što, kad, gdje i komu. Točan datum i koordinate, ime onih s kojima Bog surađuje: „U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.“ To jednostavno znači da Bog dobro zna u kojem vremenu, državi, mjestu, kući, zajednici živim, i Bog mi dolazi upravo tu. Nije slučajno svratio k meni, nije promašio osobu kad mi je uputio svoj poziv, kad je svakome od nas ponaosob uputio poziv na život po Njegovoj volji. Dakle, svatko od nas je u Božjim očima posebno vrijedan, svatko ima svoje mjesto. I kad Bog djeluje pravedno, on ne čini svima istu stvar, ne daje svima jednako, nego svakome daje ono što mu je potrebno. U tome se očituje Božja pravednost. Mi često to zaboravljamo, jer smo stvorili vlastitu sliku pravednosti.

 

Mislite li da je Marija mislila da je zaslužila biti Majka Božja? Ja ne. Ona je bila milosti puna jer je Gospodin bio s njom, ali i ona s njim. Bog ju je očuvao od istočnog grijeha, a da atoga ni sama nije bila svjesna. Mislite li da je ona očekivala da će svaki čas doći anđeo i reći joj „začet ćeš i roditi sina…“. Ja ne mislim tako. Ona je bila vjernica koja je iščekivala Mesiju, ali njena poslušnost Bogu, njena poniznost i otvorenost su one karakteristike koje Bog traži da bi činio velika djela. I ona sad ima razlog za veliku radost. Ta Mesija dolazi na ovaj svijet.

 

Marija je zacijelo uzdrhtala od radosti, ali vjerujem da je bila i zbunjena. No nju razboritost ne napušta. Ona ulazi u razgovor s anđelom. Donosi prave argumente. Kako će ona, koja je samo zaručena s Josipom, s kojim nije imala odnose, biti trudna. Ako usporedimo Njeno suprotstavljanje anđelovim riječima, i riječima Zaharije kojemu anđeo govori da će njegova žena Elizabeta u poodmakloj dobi roditi Ivana, vidimo da on nije imao pravi razlog za sumnju, ta ipak su on i Elizabeta bili muž i žena. „Šutnja to je suvišak riječi, njena opijenost i žrtva. Nijemost međutim je nesveta, kao nešto, što je samo osakaćeno, a ne i žrtvovano… Zaharija je zanijemio, a trebao je samo šutjeti. Da je prihvatio otkrivenje, možda iz hrama ne bi izašao nijem već bi samo šutio.“ (Ernest Hello)

 

U slučaju u Nazaretu, Marija je sam hram. Kao što se Jahve u liku oblaka spuštao nad šator sastanka u vrijeme izlaska iz Egipta, tako nas i sada po Mariji Bog izvodi iz našeg svagdanjeg Egipta, ropstva grijeha... Duh Sveti silazi na nju i sila Svevišnjeg će je osjeniti!

 

Dakle, važno je surađivati s Bogom, kao što smo već spomenuli u razmatranju o ljubavi. Bog od nas ne traži servilnost, nego suradnju. I pomaže nam da shvatimo ono što nam nije jasno, kao ovdje Mariji. Čak joj daje i njenu rođakinju Elizabetu kao svjedočanstvo, primjer. Ta Bogu ništa nije nemoguće, ma koliko to čudno izgledalo. I upravo zato što mi mnoge stvari ne možemo dokučiti svojim razumom, zato su one svete. Zato je sve ono što prihvatimo da Bog u nama stvori, i nakon određenog vremena sazrijevanja to podijelimo s drugima sveto – kao što je Marija svog sina darovala nama.

 

Slijedeći put kad osjetiš Božju prisutnost, reci: „Evo službenice Gospodnje,neka mi bude po riječi tvojoj.“ Sigurno nećeš pogriješiti.



Andrijana Dankić