Preobraženje Gospodinovo (Lk 9,28b-36)

Fotografije uz članak 1

Isus uzlazi na goru s trojicom učenika. Mnoštvo je scena koje će se izmjeniti u ovom kratkom ulomku.

Molitva čini čudo. Događaju se vidljive promjene, nutarnje i izvanjske. Lice i odjeća. Mijenjaju svoj izgled. Isus u društvu tri čovjeka s „ ove strane“ i dva čovjeka s „ one strane“. Petar, Ivan i Jakov te Mojsije i Ilija. Božja potreba za čovjekovom blizinom.

 

Nešto se važno ima dogoditi uskoro. Isus je i čovjek. Kao čovjek ima potrebu razgovarati o najvažnijim trenucima svoga života – o Izlasku. Razgovara s dva čovjeka. Ne s anđelima. S dva čovjeka koji su prošli svoje IZLASKE, svoje otrpjeli te ušli u SLAVU, s Mojsijem i Ilijom.

 

Potrebno je izići iz sebe. Nije lako. Prezhtjevno je.  I dok je onostranost usmjerena na božanski promisao, Božje planove, zemni čovjek tone u san. San kojeg ne zanima ni ispunjenje, ni Izlazak, ni sjaj, ni slava...Pospanost je jača. Umor svladava. Potrebno se probuditi. Vidjeti. Progledati.

 

Nije svako buđenje progledanje. Petar ne zna što govori. Možda i zna.

Zna što bi bilo za njega i ostale dobro. Zna da ne bi htio izići, sići. Osjeća se sigurno, zaštićeno. U blizini je slave Božje. Nije svjestan koliko je ona zahtjevna, dosljedna, moćna. Često straši i zasjenjuje.

 

Otac ima posljednju riječ. Riječ potvrde, priznanja, izabranja. Ima autoritet. Poziva sve na poslušnost Sinu, Izabraniku, Miljeniku duše njegove. Onomu koji osta sam kad se slava povuče. Sam u patnji, sam u boli. Sam u Izlasku što se doskora ima ispuniti u Jeruzalemu. Svaki čovjek zanijemi pred dubinom neshvatljive Božje ljubavi. Ljubavi objavljenje i darovane u Isusu kristu.

 

Poput trojice apostola često smo uspavani, prestrašeni, tražimo privilegije, biramo nijemost kad je potrebno svjedočenje, plašimo se vlastite sjene. A Isus silazi kako bi bio uzvišen za svagda. Naše je poslušati Očev glas. Poslušati Izabranika, Isusa, Sina Božjega.

 

 s. Mira Bliznac