Proročka snaga vjere (Lk 4,21-30)

Fotografije uz članak 1

Današnje evanđelje nastavak je Isusova govora u nazaretskoj sinagogi. U evanđelju prošle nedjelje Isus se predstavio Nazarećanima kao Mesija siromaha, bolesnih i potlačenih. U grad svoga djetinjstva dolazi kao prorok, kao čovjek koji ima nešto poručiti svojim sumještanima. Nazarećani su se ispočetka divili „milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.“ Ne shvaćaju kako Isus može govoriti tako dobro, a za njih je samo zanatlija i „sin“ zanatlije. Čude se kako lijepo govori, ali nisu spremni poslušati što govori. Nazarećani žele od Isusa čarobnjačke poteze kojima bi prvenstveno bili impresionirani. A Isus čini čudesa samo onda kada je nužno da pomogne bolesniku i tako očituje Božje milosrđe.

Isus ne odgovara očekivanjima svojih mještana u Nazaretu. Premalo im je izgledalo sve što su o njemu do sada znali. Čuli su o ozdravljenjima u Kafarnaumu, ali nisu ni jedno doživjeli u svom mjestu. Umjesto da je udovoljio njihovom zahtjevu i traženju da kod njih napravi nešto zadivljujuće, on im odvrati da prorok nije poštovan i dobro došao u svom zavičaju. Narod je od Isusa želio čuti politički govor koji bi ispunio njihova vlastita očekivanja. Ali Isus nije bio političar, nego prorok koji je ispunjen Očevim duhom govorio kako Bog dolazi među one koji su ponizna srca i koji su spremni surađivati s Bogom, bez obzira kojoj rasi, naciji ili političkoj grupi pripadali. Ni udovica ni Naaman Sirac, o kojima govori današnji evanđeoski odlomak, nisu bili Židovi. Bili su stranci. Isus jednako i njima donosi spasenje. Ljudi u Isusu nisu susreli političara koji im se želio dopasti, nego proroka koji donosi ozdravljenje, milosrđe, spasenje i zalaganje za istinu ispunjenu ljubavlju, zalaganje koje ga je odvelo na križ. Isus nailazi na situaciju koja često ometa naše međuljudske odnose. I mi se ponekad slično ponašamo. Važno nam je tko nam što govori. Ako je netko iz naše blizine, netko koga dobro poznamo, ako mu poznamo i slabosti i ograničenosti, nismo spremni prihvatiti njegovu objektivnu poruku.  Pokušava im objasniti da Božje spasenje nije samo za Izraelce, nego i za sve ljude.

Nazarećani su dobro razumjeli što im Isus govori. Ali zbog svoje nevjere prisutni u sinagogi su bili zahvaćeni bijesom i gnjevom, navale na Isusa, izbaciše ga van i htjedoše ga ubiti na brijegu koji je nedaleko od njihova grada, a hodočasnici ga danas zovu: „Brijegom strmoglavljenja.“ Isus pak korača nesmetano kroz masu i odlazi, napušta grad.

Sve se to dogodilo jer je on bio drugačiji nego su oni očekivali. Nije odgovarao njihovoj shemi. Ljudi u Nazaretu imaju svoje čvrste predodžbe. Oni ne dopuštaju da ih nešto drugo dotakne, ne dopuštaju se niti poučiti. Isus se ne povlači pred nekim mišljenjima koja stoje u suprotnosti s njegovim poslanjem. Govori ono što smatra ispravnim. Poziva i potiče da mu se otvore. Tamo gdje su ljudi tražili od Isusa čudo, ali su mu uskratili vjeru, odmah je on uskratio čudo, jer se bez vjere ne događa nikakvo čudo.

Umjesto Nazarećana onog vremena, danas se i nas pita jesmo li mi spremni prihvatiti zahtjev i govor Isusov? Dopuštamo li se uvjeriti da Bog i danas djeluje? Da kroz riječ i djelo, muku, smrt i uskrsnuće Isusovo, Bog danas nudi svijetu spasenje? Jesmo li spremni prihvatiti tu poruku i onda kada nema nekih naročitih znakova – kao ondašnji Nazarećani?

Isuse, jesmo li i mi kao Nazarećani tvoga vremena? Često te ne razumijemo kad nam šalješ osobe u kojima bi trebali prepoznati tebe. Težak si nam u nekim najbližim osobama i nismo spremni nesebično ljubiti. Hoćeš li i danas morati otići? Hoće li se ponoviti drama iz Nazareta tako da te koji puta nasilno udaljimo iz svoje sredine? Ne dopusti to, Isuse! Ti znaš da bez tebe ne možemo živjeti.

Daj nam, Gospodine, snagu vjere da umijemo čuti tvoju riječ i u njoj prepoznati tvoj dolazak. Ne dopusti da naša oholost i naše robovanje svijetu budu zapreka prihvaćanju riječi. I riječ, u nama nastanjena, nek ne posustane pred protivljenjem ljudi i pred zamamnošću svijeta. Nek riječ tvoja nađe siguran dom u našem životu.

s. Marija Mihaljević