Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. (Mt 2,10)

Fotografije uz članak 1

Slijediti ispravne zvijezde

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: ’A ti, Betleheme,zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pâsti narod moj – Izraela!’« Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.« Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. (Mt 2, 1-12)

Isusovo rođenje s jedne strane predstavlja radost za anđele i pastire, s druge strane strah za Heroda. Anđeli se raduju, pjevaju pjesmu, a Herod u svome dvorcu strepi za svoje kraljevstvo bojeći se da mu ga novorođeno Djetešce ne oduzme. Herod, vladar kojega se svi boje, koji se razmeće svojom moći da upravlja tuđim životima najednom postaje malen bojeći se tek rođenoga djeteta. Herodu dolaze Mudraci, on im iskazuje dobrodošlicu i ljubaznost tražeći od njih da saznaju gdje je taj novorođeni Kralj. Na putu pojavljuje se zvijezda koja pokazuje put mudracima. Herod saziva sve svoje vračare i čarobnjake da sazna što više o Novorođenčetu, ali ne uspjeva. Mudraci su jednostavno osjetili nešto u svojoj nutrini i odlučili su slijediti zvijezdu koja ih dovede do Isusa. Mudraci dolaze iz raznih dijelova svijeta, predstavljaju sve nacije, rase, klase, oni su nevjernici ali nisu žalili prijeći toliki put kako bi se poklonili Kralju. Slijedili su zvijezdu, kao što ljudi slijede ideju kojom su oduševljeni, kao da su imali neku viziju ili neki san u glavi, a još više u srcu. Tko slijedi zvijezdu, taj će pokušati skok u nepoznato, taj će se uzdati u svoje čežnje više nego u dobre savjete.

Mudraci  predstavljaju svakoga od nas. Samo su nam primjer kako i koga trebamo slijediti. Oni nisu poznavali Kralja, ali u svome srcu otvorili su se Božjem vodstvu i zato su prepoznali pravu Zvijezdu. Stoga slobodno možemo reći da svaki čovjek ima neku zvijezdu koja ga vodi do betlehemskog djeteta ili mu bude zvijezdom vodiljom u životu. Opasnost je velika jer se možemo povesti za istinitim ili lažnim zvijezdama. Oni koji se orijenitiraju prema pravim zvijezdama sigurni su da će stići do svoga cilja. Te zvijezde u čovjekovom životu mogu biti različite: obitelj, dobar odgoj, živa župna zajednica, dobar svećenik, dobar prijatelj. Herod nije mogao prepoznati pravu zvijezdu jer je tražio na krivim mjestima i putovima, usmjerio se prema tmini. Čuo je da se rodio Mesija-svjetlo. To nimalo ne raduje Heroda, on ne želi to svjetlo, traži načina da ga ukloni. Kada netko želi naći svjetlo, Bog će mu lako pokazati način pronaći ga, poslat će mu pravu zvijezdu.

Herod predstavlja svaku onu osobu koja koristi nedozvoljena sredstva da ostvari svoje ciljeve i bude sretan na račun tuđih leđa, a s druge strane očekuje Božji blagoslov. Predstavlja svaku osobu koje ne ide u Crkvu, ne prima Božje sakramente, a očekuje Božju blizinu. Bog se ne da zavarati. To je jasno pokazao i Herodu.

Kraljevi poklonivši se pred Bogom darivali su svoje dare. Kakav je naš poklon koji upućujemo Bogu? Je li mi znamo darovati Bogu išta osim svog presiromašnog srca? Vrlo često umjesto darova pred Boga stavljamo svoje grijehe. Kad bi samo malo topline svoga srca poklonili Bogu. Kad bi se samo znali susresti se s Njim u najsiromašnijima, starima, bolesnima. Ne očekuje Bog od nas puno, već samo da i onaj mali plamen zablista u srcima našim. Pokloni kraljeva bili su tamjan, zlato i smirna. Neka tamjan koji mi dajemo Bogu bude ljepota naše duše, neka zlato bude svaka lijepa riječ i neka smirna bude briga za druge. Ovoga Božića umjesto slamice pred rođenoga Kralja prostrimo svoje srce. Mudraci su postali glasnici rođenog Mesije, svaki je u svoj kraj pronio tu poruku. Budimo i mi glasnici u svojoj zemlji pronoseći radost i poruku betlehemskog Djeteta.

s. Franciska Ivanović