Nemam moći bez Božje pomoći

Fotografije uz članak 1
02.10.2016


U ovoj meditaciji uživjet ćemo se u prizor koji nam donosi sv. Luka evanđelist u 17. poglavlju svojeg evanđelja (Lk 17,1-10).

Isus, Apostoli i nas nekoliko iz redova Posvećenog života zaputismo se posjetiti bogatog Gospodara koji ima služinčad s kojima postupa loše. Stigavši tamo primijetismo sluge što poslužuju kod bogataševog stola. Komentirajući između sebe kako gospodar postupa nepravedno prema njima, apostoli rekoše Isusu: „Gospodine umnoži nam  vjeru!“ Isus ih prozre:„Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu:“Iščupaj se s korijenom i presadi se u more! I on bi vas poslušao. Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: “Dođi brzo i sjedni za stol?“ Nije se nitko javio da ih pozove. Bilo je vjerojatno među nama i oni koji su poput beskorisnog sluge mislili da su učinili što su „morali učiniti“.

U svjetlu Božje istine svaki je čovjek onakav kakav uistinu jest - grešan i smrtan. Sam se ne može iz toga stanja nikada izbaviti. Nikakva molitva ni dobra djela ne mogu mu u tome pomoći. Ljubav Božja i milosrđe nas otkupi za život vječni. Vjera koju primamo na krštenju makar sitna kao „gorušičino zrno“ Božjom pomoću može i brda premještati.

Isuse, molim te za dar poniznosti. Molim te za malenost. Ne dopusti da moje srce teži za častima i za vlašću. Osposobi me za služenje i za ljubav.

s. Ljiljana Puškarić

 

PONIZNOST je:

govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže kako bi drugima bilo lakše.

Majka Tereza