Isusove i naše rane

Fotografije uz članak 1
17.09.2016
Tvoje su rane utisnute u svakoga čovjeka. Od onog potresnog dana na Golgoti, dana prepuna boli, tvoje su rane utkane u svako biće, prožimaju svaku dušu. Nitko, baš nitko nije iz tog izuzet. Biti čovjek otada znači prihvatiti tvoje rane, živjet s njima kao mjerom svoje ljudskosti.

Od vremena do vremena odabireš među nama ljude na kojima će tvoje rane biti uočljive, prepoznatljive i vjernima i nevjernima. Odabireš posve obične ljude, ali ljude posve neobična srca, da budu odraz tvoga lika. Povjeravaš im da, dok drugi primjećuju samo njihove rane, žive neshvatljivu i neizrecivu zbilju boli kojih su rane tek tragovi.

Da, dok spremno – ili s mukom – prihvaćaju kob koju si im namijenio, istodobno proživljuju osporavanja i poruge koje su i tebe dopale.

Da, pod budnim okom mnoštva, samuju u svome iskustvu, nerijetko proživljujući napuštenost i nemoć. I da tek u ponekom nađu srce na koje se mogu osloniti, ali da se nikada ni u jedno ne uspiju do kraja skloniti.

Svojom rukom, svojim srcem, ti ih uzmeš za sebe. I njima, kroza sve dane, valja koračati zemljom i nebom, a da za njih nigdje nema mjesta na kojem bi čitavim bićem mogli otpočinuti. Jer i njihova tijela i njihove duše tek su dio tvojih rana.

Kako je moguće da mi u sebi ne prepoznajemo tvoje rane? Kako je moguće da propuštamo s poštovanjem se odnositi prema krhkosti svoga tijela koje bi se bez tvojih rana rasulo? I kako je moguće da u drugima, u svakome koga susrećemo, ne prepoznajemo tvoje rane? Kako je moguće da nijema srca prolazimo pokraj tolikih ispruženih ruku, pokraj tolikih očiju prepunih čežnje, pokraj tolikih srca koja žeđaju? Kako je moguće da nas tvoje rane dijele umjesto da nas povezuju, umjesto da nas sabiru oko izvora vode žive? Umjesto da nas preobraze u izvor vode žive?

Samo tvoje rane čvrsto drže žuđeno nebo uz ovu voljenu zemlju. Samo po njima urastamo u tvoju ljubav. Po njima, samo po njima, premda tako malo razumijemo sve što jesmo i što nam se zbiva, bivamo jedno u tajni tvoje bezmjerne ljubavi koja nas je, i ranjavajući nas i zacjeljujući nam rane, odabrala za sebe.

 

Stjepan Lice