Okupljahu se oko Isusa...

Fotografije uz članak 1
11.09.2016


Tekst Lukina evanđelja (15, 11-32), za nas kršćane, je svojevrsna biblijska ikona za meditaciju, molitvu i kontemplaciju. U takvom promišljanju i prebiranju, stavovi Oca iz prispodobe nužno postaju i naši.

S obzirom da je ovaj tekst neisrpno bogatstvo, te su ga mnogi tumačili i svoja tumačenja  ponudili nam na razmatranja, s tog razloga ne bih sada išla u pisanje još jednog promišljanja. Ono što bih htjela ponuditi jeste jedna vrlo kratka lektio divina koja u sebi uključuje četiri momenta:

* Čitanje: Što Riječ govori?

* Meditacija: Što Riječ govori meni?

* Molitva: Što želim osobno reći Riječi?

* Kontemplacija: Gledati i dopustiti gledati se od Isusa?

 

Duh kojim se stavljam u prebiranje evanđeoskog ulomka je taj da se poistovjetim s likovima: u poređenju sa sinovima iz prispodobe - "Ti si taj čovjek!" te u poređenju s ocem iz prispodobe - "Ti moraš postati taj čovjek!"

Zašto naglašavati put samo jednog ili drugog sina kada predamnom stoji pitanje: Zanima li me biti poput oca? Želim li biti ne samo ona kojoj je oprošteno već i ona koja i sama oprašta; ne samo ona koja dobiva samilost nego i ona koja drugima nudi isto?

Postati  milosrdni poput Oca je konačni cilj duhovnog života – živjeti očinstvo milosrđa. 
Stoga i najveće iznenađenje prispodobe je susret sa zagrljajem milosrđa. 
Prispodoba ostaje otvorena. Svaki njezin slušatelj je pozvan na izbor pred Božjim licem, kojeg nam je Isus objavio.
S. Ljubica S.