Gospa od Anđela - Porcijunkula

Fotografije uz članak 1
02.08.2016


Na današnji dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodio 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Crkva Gospe od Anđela ili Svete Marije Anđeoske u podnožju Asiza ima posebno značenje za sve franjevačke zajednice te ju se naziva majkom svih franjevačkih crkava.

Dok danas slavimo Blagdan Gospe od Anđela razmišljamo o Mariji koja je bila izabrana za posebno važnu zadaću. Marija je rekla svoj DA i postala Isusova majka. Ona je Gospa od anđela ali je istodobno i naša Gospa i naša Majka. Ona je ponizna službenica Gospodnja, uzvišena žena od koje je rođen Isus. Odazvala se Bogu i posve ispunila Božji plan kao ponizna, vjerna službenica Božja. A Bog ju je uzvisio i postavio uza se, među anđele. Bog se u svojoj dobroti ne da nadmašiti. To nam je izvor radosti i utjehe. Blažena Djevica Marija, kako nas uči Crkva, jest posrednica svih milosti koje Bog dijeli bijednom čovječanstvu.

U toj je istoj crkvici – Porcijunkuli, kako se propovijeda, blaženi naš Otac Franjo u jednom nadnaravnom viđenju od Isusa i Marije dobio onaj glasoviti oprost od grijeha svima onima koji s vjerom budu ulazili u crkvu Gospe od Anđela. Taj oprost su pape potvrdile i proširile poslije na sve franjevačke crkve, a poslije Drugog Vatikanskog Sabora i na sve župne crkve širom svijeta. To je Porcijunkulski oprost.

„Sve vas želim poslati u raj“ – rekao je sv. Franjo Asiški vjernicima okupljenim u Porcijunkuli 2. kolovoza 1216. godine i objavio im da je od pape Honorija III. izmolio potpuni oprost za sve koji posjete tu crkvicu, pokaju se za svoje grijehe i ispovijede. Oprost je prvotno bio vezan uz pohod crkvice u  Porcijunkuli, ali kasnije se proširio na sve franjevačke crkve i župe.    

Na ovaj dan u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako pohode franjevačku ili župnu crkvu, prisustvuju euharistijskom slavlju, ispovijede se i pričeste te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetoga Oca.

Zaustavimo se danas kod oprosta i razmislimo šta oprost nama znači.

Oprost je neprocjenjivi dar. Moliti za oprost i darovati nekome oprost mogu samo duhom jake osobe jer mi radije kažnjavamo, nego da opraštamo. Oprostiti znači odlučiti zaboraviti pogreške, odnosno da ću pomilovati, poništiti nečiji dug. Podsvijestimo si da se oprost ne može kupiti ni zaslužiti. Oprost je dar, on se daruje. Pravi oprost je učinkovit tek onda, kada ispravimo pogreške i zadovoljimo nepravdu. Oprost pomaže onome kome se oprašta, ali i onoj osobi koja oprašta.

Mnogo je darova kojima je Bog obdario ljudsku dušu i još je toliko vrlina koje je krase, no možda najljepša veličina koju jedna, grijehom načeta duša, može imati jest umijeće i dar oprosta. Potrebna je velika hrabrost za reći oprosti, a često ta riječ u sebi nosi toliku težinu da je ne možemo izreći te mislimo da sami sebe ponižavamo. No, moliti za oproštenje i moći oprostiti znači i biti ponizan, a poniznost je krepost hrabrih.  

Danas smo na izniman način pozvani podsjetiti se što znači oprostiti  jer upravo drugog kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela, mi sebični ljudi, imamo mogućnost biti darovani potpunim oprostom grijeha. I to od Onoga kojemu najviše pogrde nanosimo.

Sasvim jednostavno, iz neshvatljivo čiste ljubavi, Gospodin nam daje priliku za iskrenu ispovijed u kojoj ćemo priznati sve svoje nesavršenosti, svoje grijehe, sebičnost i boli koje nanosimo drugima pa i sebi; poziva nas pritom da primimo Njegovo Tijelo, te izmolimo tek jedno Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Mariju i molitvu na nakanu Svetog Oca. I to je sve. Da, traži još jedino potpunu iskrenost, poniznost i pokajanje. Samo toliko za potpuni oprost.

Zapitajmo se danas koliko nama treba da oprostimo bližnjemu kada nas povrijedi, pa i kada ta povreda nije toliko velika koliko je velik naš ego. I zapitajmo se, koliko toga imamo oprostiti vlastitoj osobi, jer bez oprosta sebi ne možemo oprostiti ni drugome. Iskrenost i pravi oprost izviru iz poniznog srca, a isto tako ponizno i zahvalno primajmo darovani oprost od naših bližnjih kao i od našeg milosrdnog Boga Oca.

U molitvi Oče naš molimo: “Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Bog je oprostio nama, a nas poziva da mi raširimo svoje milosrđe i praštanje na sve koji su nas povrijedili ili vrijeđaju. Budimo milosrdni, opraštajmo i bit će nam oprošteno!

Neka nam Gospa od anđela izmoli sposobnost opraštanja i dar oprosta od našeg milosrdnog Oca. Amen.                                                                                                                                

s. Gordana Stanić