18. nedjelja kroz godinu

Fotografije uz članak 1
31.07.2016
Ove nedjelje kao i svake druge Božja riječ nam daje važne upute i smjernice za naš život. Ona nas poziva da preispitamo svoje postupke i da se pitamo kamo idemo i što je naš životni cilj. U knjizi Propovjednikovoj čuli smo kako su čovjekovi dani mukotrpni i kako su mu poslovi puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo, ali  Propovjednik upozorava da je sve to ispraznost. U ovim riječima  Gospodin nas potiče da razmišljamo na kojim vrijednostima temeljimo svoj život: dali samo na materijalnim ili možda i na duhovnim?  Zato nam u evanđelju Isus donosi prispodobu  o čovjeku kojemu su bila najvažnija  materijalna i zemaljska dobra.  Bio je to bogat čovjek koji je imao dobre poslovne uspjehe, ali i velike ambicije. Vodio se ekonomskom logikom, jer je planirao srušiti svoje žitnice i podići nove. U tome nije bilo ništa loše, jer svaki kapital, rekli bismo, treba obrtati i ulagati, kako bi se postigao napredak i uvećao profit. Ali problem je bio što se njegov život odvijao samo u granicama ovoga svijeta i zato je bio isprazan. Bogataš je mislio samo na svoje bogatstvo i osim novca i materijalnih dobara za njega ništa drugo nije postojalo.  Bio je neosjetljiv  za neprolazne i duhovne stvarnosti, jer ga je pohlepa učinila slijepim za Boga, vječnost i za svoju za vlastitu dušu. Zaboravio je da je sve što ima Božji dar i da s time treba pomagati i dobro činiti.  Bio je sebična osoba – čovjek koji je gledao samo sebe i svoje želje, dok za bližnje nije mario. Mislio je da je sva čovjekova vrijednost u imati, a ne u biti! Međutim,  Isus raskrinkava ovu materijalističku paradigmu  i  koristi ovu prispodobu da nas upozori  da čovjekova vrijednost nije u onome što se ima, već u ljudskosti dobroti i ljubavi, bolje reći, u spremnosti da se ono što se ima podijeli s onima koji oskudijevaju ili manje imaju.  Promislimo odakle tolike nesuglasice, svađe i razdori u našim obiteljima pa i u cijelome društvu? Ne dolazi li to od pohlepe i neobuzdane želje za onim što je materijalno i ovozemaljsko. Zašto toliko pohlepe ima i u našim srcima?  Zar zaboravljamo da postoji nešto veće i vrijednije, nešto što čovjeka ne ostavlja  praznim i nesretnim? Isus želi da nam otvori oči za svoje nebesko kraljevstvo, a da bi u to kraljevstvo došli ne smijemo biti materijalizirani, ne smijemo zanemarivati duhovne vrijednosti i sve ono što ispunja i oplemenjuje našu dušu. Isus nas uči da mi kršćani ne smijemo biti sebični, nego da svoje  međusobne odnose temeljimo na evanđeoskoj ljubavi, praštanju i milosrđu. I zato nije dobro da se naš život temelji na sintagmi: "jedi, pij, uživaj", jer sve što je plitko i prizemno ne vodi Bogu i vječnom spasenju. Možda će netko prigovoriti da je kršćanstvo protiv bogatstva i ovozemaljskih užitaka i radosti, međutim treba reći da Gospodin nema ništa protiv ovozemaljskog imanja, ali stavlja naglasak na ono što je jedino važno i bitno, a to je duhovna dimenzija, to je čovjekova duša koju možemo spasili ili, ne daj Bože, za svu vječnost upropastiti. Zato nije nevažno kako živimo. Nije svejedno da li smo okrenuti samo prema sebi ili  smisao života tražimo u Bogu koji nas poziva da nasljedujemo njegov križ,  ljubav i žrtvu i sve ono o čemu nam govori njegovo evanđelje. Zato moramo voditi računa kako na ovom svijetu živimo i imati na pameti da smo stvoreni ne samo za ovozemaljsko, nego i za ono vječno.  Stoga, nemojmo praviti krive izbore i odlučivati se za ono što nam ne koristi na putu u vječnost. Radije budimo oni koji ćemo iskazivati ljubav, praštanje i  milosrđe, jer samo tako duša nam može doći  k Bogu i doživjeti ljepotu otkupljenja i vječnog spasenja.  Molimo da  budemo takvi da nas na kraju našega života Bog prepozna kao svoje sinove i kćeri….kao one koji su mudro i odgovorno izabrali neprolazno blago, tj. „svukli staroga čovjeka s njegovim djelima, a obukli novoga  koji se uvijek obnavlja za stanje prave spoznaje prema slici svoga Stvoritelja.“

 s. Mira Blatančić