Sedma opomena svetog Franje

01.10.2013
Kaže apostol: Slovo ubija, a duh oživljuje. Slovo je ubilo one, koji žele znati samo riječi, da bi ih držali mudrijima od drugih i da mogu steći veliko bogatstvo i davati ga rodbini i prijateljima. Slovo je ubilo one redovnike, koji ne slijede duh božanskoga slova, nego žele radije znati samo riječi i drugima ih tumačiti.“ A duh božanskoga slova oživljuje one koji svako slovo koje  znaju i žele znati, ne pripisuju tijelu, nego riječju i primjerom vraćaju preuzvišenom Gospodinu Bogu, čije je svako dobro.

 

Sedma opomena sv. Franje je veoma aktualna za naše vrijeme. Prevladava vrijeme zakona, propisa, vladanja. Doneseni zakoni sežu do te mjere da sve više i više ulaze u privatnost svake osobe, kao da se čovjeku želi oduzeti i najmanja sloboda da jednostavno ne može činiti sa svojim vlastitim ono što on želi. Ljudi se osjećaju nemoćni, svezani, traže svoja prava i nastoje zadržati slobodu koja im pripada. Glavni uzrok svemu ovome je to što se nametnuti zakoni strogo stavljaju na pleća malih ljudi, a najčešće oni koji ih nameću sami ih ne vrše. Tako je bilo i u Isusovo vrijeme, u Franjino, a tako je i u našem vremenu.

Da, nažalost okruženi smo takvom stvarnošću no sv. Franjo nam ovom opomenom želi reći da svi  zakoni skupa nisu nešto prestrašno za vjernika, za onoga tko je slobodan i predan Bogu. Možda nam se može činiti nepravedno da su ljudski zakoni nekome omogućili bogatstvo, moć, prestiž. To jest istina - dobili su nešto dok su ono puno važnije izgubili. Izgubili su sebe jer su se prodali za materijalno, prolazno i propadljivo.

Sv. Franjo veli „A duh božanskoga slova oživljuje one koji svako slovo koje  znaju i žele znati, ne pripisuju tijelu, nego riječju i primjerom vraćaju preuzvišenom Gospodinu Bogu, čije je svako dobro.“ Čovjek se istinski može bogatiti jedino u Bogu i zato ne bojmo se ako nam sve oduzimaju jer nam ne mogu oduzeti ono najvažnije. Zapravo postoji li slobodan duh kojeg može zarobiti neki zakon i propis? Ne. I upravo je to ono što Franjo želi da shvatimo. Tko je slobodan u Gospodinu za njega nema nikakvih zapreka ili vezanosti za činjenje i vršenje dobra. Sam Isus je tako živio. Doslovno je vršio sve zakonske propise i prohtjeve, ali mu to nije onemogućilo da izvrši volju Očevu. Sv. Franjo je također poštovao i vršio  sve zakone - crkvene, vjerske, državne,…ali  je uza sve to uspio izgraditi evanđeoski život. Prema tome, sve je to dokaz da za vjernika nema te prepreke koja može stajati između njega i Boga. Franjo nije bio protiv zakona, protiv učenja i znanja, ali je bio svjestan koje se sve opasnosti vežu uz to i kako malo čovjeku treba da sklizne sa, donedavno, sigurnoga terena. Franjo je znao da  znanje i učenje ne može samostalno opstati bez molitvene dimenzije. Bitna je usklađenost života i djelovanja.

Ne treba nam govoriti mnogo riječi. Jednostavno naš život mora postati propovijed koja će pozivati druge da je moguće živjeti evanđeoske i prave vrijednosti. Kroz ovu devetnicu probajmo staviti lik Franje i promatrajmo što je on imao. Imao je nešto što osvaja mase, privlači, ali ništa naročito nije činio. Neka nam Franjin lik bude poticaj da slijedimo Gospodina onakvim žarom kakvim je Franjo to činio. Biti u Gospodinu znači živjeti u slobodi, a pri tome vršiti ono što se traži od nas. Postoje li ikakvi ljudski zakoni koji mogu zabraniti da ljubimo, vjerujemo, molimo? Ne! Nema jer to su besplatni darovi od Gospodina, samo se trebamo poslužiti njima. Franjo je upravo to i bio - čovjek molitve, kontemplacije, uronjenosti i zagledanosti u Boga. Upravo to nam želim svima kroz ovu devetnicu. Da se zaljubimo u Krista da mu posve omilimo i ugodimo. Neka nam na tome putu pomogne naš nebeski zagovornik sv. Franjo.

s. Franciska Ivanović