Peta opomena svetog Franje

29.09.2013
Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (cfr. Post 1, 26). A svi stvorovi pod nebom služe svome Stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima. Čime se, dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznanje(1Kor 13, 2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1Kor 12, 28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti; jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, više od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti. Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi i čudesa činio da bi i đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti; nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakog dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista (usp. Lk 14, 27).

Bog je čovjeku dao uzvišeno dostojanstvo, ali je čovjek grijehom zauzeo niži stupanj i podložan je kušnjama.

Grijeh je po Franji krađa dobra koja pripadaju Gospodinu. Cesto sami sebi prisvajamo dobra i darove koji su od Gospodina i koji pripadaju i i trebaju služiti Bogu i braci, te sve staviti na raspolaganje Gospodinu.

 "Gledaj, čovječe na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, er te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenog Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh (usp. Pos 1,26). A svi stvorovi pod nebom služe svome stvoritelju, poznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. Pa ni zlodusi ga nisu razapeli, nego si ga ti s njima razapeo i još ga razapinješ naslađujući se u opačinama i grijesima".   

Često upotrebljavajući Božje darove znamo se uznositi dodjeljujući sebi pozitivne duhovne darove koji su Gospodinovi plodovi. Ne možemo se hvaliti onim sto nam je darovano, nego se samo brinuti i pokazati se dostojan toga dara.

Franjo iznosi primjer nerazumnih stvorenja, koja se svako prema svojoj naravi, ponašaju prema redu koji im je dao Bog. Oni žive i rastu kako to Bog želi. Zvijezde životinje i biljke slušaju i slave Boga na svoj način i to bolje od nas koji se lose i sebično služimo darovima, tj. služimo se grešno.

"Čime se dakle, možeš hvaliti? Jer, kad bi bio toliko oštrouman i mudar da bi imao sve spoznaje (1 Kor 13,2) i kad bi znao tumačiti razne jezike (1 Kor 12,28) i oštroumno istraživati o nebeskim stvarima, s ničim se od toga ne bi mogao hvaliti, jer je jedan zao duh o nebeskim stvarima znao, a i sada znade o zemaljskim, vise od svih ljudi, ma i postojao koji čovjek koji bi od Boga primio posebnu spoznaju najviše mudrosti."

 Ono sto mi cijenimo pred Bogom ne vrijedi ništa. Pred njim vrijedi ono kako se služimo Njegovim darovima za njegovu slavu.

"Slično, kad bi bio ljepši i bogatiji od svih, kad bi čudesa činio da bi đavle izgonio, sve ti je to strano i ništa ti ne pripada, pa se ničim od toga ne možeš hvaliti".

Samo onaj koji se bez pridržaja daje Bogu sposoban je zahvaliti, slaviti Euharistiju. Znači sve dobro djelo je Gospodnje, a ono sto je čovjek to je siromaštvo i grijeh, te jedino skriveno bogatstvo jest Križ.

"Nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima i da svakog dana nosimo Križ  Gospodina našega Isusa Krista."



s. Nevenka Jelica